|
Slika 1. Stanje prije radova |
|
Slika 2. Stanje poslije radova |
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnoj slici u luneti nad portalom kapele Ranjenog Isusa, Novo Čiče
Diplomski rad, Kristina Cvija
Izv. prof. mr. art. Suzana Damiani
Datum obrane: 19. rujna 2016.
SAŽETAK
Tema diplomskog rada veže se uz problematiku vanjske zidne slike s prikazom Trpećeg Krista na pročelju kapele Ranjenog Isusa u Novom Čiču koja je direktno izložena atmosferilijama i sunčevoj svjetlosti te je, osim sanacije mehaničkih oštećenja, bila potrebna zaštita reintegriranih djelova slikanog sloja koja bi odgovarala uvjetima u kojima se nalazi. Pri tome je bilo bitno da se poštuje izvorni materijal od kojeg je sastavljena. Slika je zatečena s velikim brojem oštećenja u svim tehnološkim slojevima a veliki dio slikane površine je tijekom vremena izblijedio te se isprao. Praktični i istražni dio ovog rada proveden je in situ, u laboratoriju Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti te u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom i Građevinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Kako bi se izveli konzervatorsko-restauratorski radovi, prikupljene su informacije o izvornom sastavu građe zidne slike i materijalima koji će se koristiti, a kako bi se etično pristupilo reintegraciji zidne slike, provedena su različita ispitivanja i probe materijala. Osim reintegracije oslika dijela Kristovog lika, ključni problem predstavljalo je učvršćivanje pigmenta retuša koji se izvodio bez veziva. Retušem bez veziva željela se postići maksimalna reverzibilnost intervencije u slikanom sloju. Na taj način omogućile bi se korekcije retuša do zadovoljavajuće razine, nakon čega bi se izvedeni retuš učvrstio odabranim konsolidantom. Za tu svrhu ispitano je nekoliko anorganskih materijala: amonijev oksalat, Nano Estel, barijev hidroksid, Nanorestore. Uobičajena praksa do sada je bila zaštita vanjskih zidnih slika s materijalima koji nisu kompatibilni s njezinim izvornim sastavom zbog potrebe da slika u vanjskim uvjetima bude manje podložna ponovnoj degradaciji. Konačni cilj ovog rada bilo je postići jednako uspješno učvršćivanje slikanog sloja s primjerenijim anorganskim materijalima koji su se do sada rijetko koristili na ovim prostorima zbog nedovoljno praktičnih iskustava u primjeni na samim objektima i nepoznavanja njihovih osobina u uvjetima starenja. U ovom slučaju, najprimjerenijim materijalom pokazao se Nano Estel koji do sada nije često korišten u svrhu konsolidacije slikanog sloja, pa ovakva njegova upotreba može biti značajna kako bi se pratile osobine ovog materijala i utvrdilo je li njegova upotreba u ovakvim slučajevima opravdana, kako je to pokazalo istraživanje u sklopu ovog diplomskog rada.