In memoriam prof. Slavomir Drinković

U srijedu 7. prosinca 2016. napustio nas je dragi prijatelj i kolega, istaknuti hrvatski kipar, prof. Slavomir Drinković

Rođen je 23. siječnja 1951. u Jelsi na otoku Hvaru.  Godine 1977. diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. V. Michielija. Specijalizirao je  monumentalnu plastiku u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića od 1977. do 1981. godine, a od 1979. do 1981. radi kod prof. Ivana Sabolića. Na Akademiji počinje raditi 1995. godine kao asistent na Kiparskom odsjeku, te 2007. stiče zvanje redovitog profesora.

Na Akademiji je obnašao niz odgovornih funkcija. Bio je pročelnik Kiparskog odsjeka od 1999. do 2003. godine, od 2006. do 2010. dekan u dva mandata, te od 2010. do 2012. prodekan za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju. Aktivno je sudjelovao i u radu Sveučilišta u Zagrebu (član Senata i Vijeća umjetničkog područja; član Povjerenstva za ljudske resurse, član radne skupine za izradu strategije prostornog i funkcionalnog razvoja Sveučilišta, te član Područnog umjetničkog vijeća u funkciji zamjenika predsjednika).

Stvorio je niz impresivnih skulptura, koje svoju snagu grade jednostavnim oblicima, odnosima masa i napetim površinama te profinjenom obradom kiparskih materijala, ponajviše kamena i drva. U javnom prostoru postavljeno  je 70-ak njegovih radova, a vjerojatno je najpoznatija Golubica, spomenik kojim se obilježavaju sve masovne grobnice ubijenih u Domovinskom ratu u Hrvatskoj.

Na Akademiji će najviše biti zapamćen kao nastavnik neiscrpne energije, maksimalno posvećen studentima, podstičući njihove kreativne osobnosti, ali i učeći ih kako djelovati i stvarati u široj zajednici.

Osobito je vjerovao u timski rad i razmjenu mišljenja i ideja, iz čega se stvaraju nove zamisli i kreativni poticaji, te je bio vrlo angažiran na razmjeni studenata i nastavnika s drugim akademijama u svijetu. Kao mentor je sa studentima često išao na terensku nastavu, gdje su ostvarili zanimljive projekte / kiparske radionice.  Svakako treba spomenuti Svijetle pruge u Bjelovaru, gdje se radilo u drvu, te radionice u kamenu na njegovom voljenom Hvaru,  kroz koje su postavili jedanaest skulptura na otoku. Vjerovao je u princip uključenosti i povezanosti Akademije i lokalne zajednice.

„Umjetnost je za mene način djelovanja. Ako misao o umjetnosti prenesem studentu, to je jednako vrijedno, možda i vrednije od konkretnog rada na umjetničkom djelu.“