Radionica “Kad bi prostori mogli govoriti”

OTVORENI POZIV na istraživačku, zagovaračku te interpretativnu urbanu radionicu

"KAD BI PROSTORI MOGLI GOVORITI"

 

Radionica je namjenjena studentima i istraživačima prostora: arhitektima, urbanim antropolozima i etnolozima, sociolozima prostora, urbanim psiholozima, povjesničarima umjetnosti, urbanistima, javnim povjesničarima te povjesničarima uopće, kao i onim umjetnicima i stvaraocima koji se bave raznim prostornim narativima.

 

RADIONICA - KAD BI PROSTORI MOGLI GOVORITI (POST-INDUSTRIJSKI PEJSAŽ: INTERPRETACIJA, VALORIZACIJA I TRANSFORMACIJA BIVŠE TVORNICE NADA DIMIĆ)

Kada: 18, 19 i 20 siječnja 2017. od 11.30 do 15.30 h

Gdje: Pogon – konferencijska dvorana, ulica Kneza Mislava 11, Zagreb

Voditelji: doc. dr.sc. Sandra Uskoković i Boris Bakal

Uvjeti radionice: slobodno vrijeme i interes za zajednički rad (broj polaznika ograničen) - predbilježbe do 17. 12. 2017. i do - 16h - na bacaci.sjenki@gmail.com, s naznakom "prijava na radionicu Nada Dimić"

Organizacija i produkcija projekta i radionice: Bacači Sjenki

Partneri projekta: FRU (Bitola, Skopje) te Supervizualna (Beograd) te Pogon – centar za nezavisnu kulturu i mlade (Zagreb)

Sa sobom je poželjno ponijeti tablet ili laptop, ali nije nužno za ovu radionicu. Video ili foto kamere, tonski snimači i slični uređaji su više nego dobrodošli.

Projekt “Kad bi zgrade mogle govoriti“ ima podršku fonda za umjetnost i kulturu BAC. BAC je podržan od strane švicarske vlade putem Švicarske agencije za razvoj i suradnju (SDC) te Europske zaklade za kulturu (ECF). "Kad bi prostori mogli govoriti" ima podršku Ministarstva kulture RH.

 

VIŠE O RADIONICI

U sklopu našeg višegodišnjeg istraživačkog zagovaračkog te potencijalno transformacijskog urbanog projekta "Kad bi zgrade mogle govoriti" (od 2016.) bavimo se (i) zgradom ex Nade Dimić (prije Moster/Penkala).

Naglasak je na metodologiji istraživanja, transmedijalnosti pristupa problemu baštine, graditeljskog/arhitektonskog naslijeđa te sjećanja u cilju generalne promjene percepcije razvoja grada i urbane zajednice.

Cilj je također senzibilizacija zainteresirane stručne javnosti u nastojanju (dakle studenata), razmjena pozitivnih i negativnih praksi i iskustava u sličnim projektima i istraživanjima među stručnjacima i umjetničko-istraživačkim grupama te također i pokušaj senzibiliziranja lokalne zajednice (uže i šire) za problem obnove ili transformacije prostora tvornice ex-Nada Dimić te sličnih urbanih pukotina.

 

O KONTEKSTU I TEKSTU RADIONICE:

Iako je industrijalizacija Zagreba je u svom opsegu i utjecaju bila dramatična i eruptivna za gradski identitet, danas vidimo da je učinak de-industrijalizacije puno dramatičniji za post-industrijski pejsaž grada Zagreba.

Ova radionica nastoji istražiti industrijski pejsaž kroz transmedijalnu baštinsku perspektivu postavljajući sljedeća pitanja:

  • Kako je uspon i pad industrije oblikovao fizički i kulturni krajobraz?
  • Kako industrijski krajobraz uslovljava društvo u kojem industrija nije više nužna ili bitna?
  • Kako se post-industrijski krajobraz može integrirati u prakse očuvanja baštine I urbanog planiranja ?
  • Kako posredovati u uspostavljanju ravnoteže unutar navedene društvene i ekološke dislokacije?

Za razliku od često uvriježenog stajališta, očuvanje industrijske baštine ne podrazumijeva samo fizičko očuvanje građevine i novu namjenu, već i niz nematerijalnih aspekata kao što je “osjećaj mjesta” budući da se upravo oko tvornica grad strukturirao i razvijao (tj grad je često bio odgovor na industrijalizaciju).

Dakle ciilj radionice je izmjena iskustava i znanja, ali i praktičnih primjera dobre ili loše prakse, te u konačnici modusi prijedloga revitalizacije i očuvanja industrijske baštine u skladu s interesima šire društvene zajednice.

*Sandra Uskokovic, doktorica znanosti i docentica na Sveučilištu Dubrovnik; diplomirana povjesničarka umjetnosti; članica više komiteta ICOMOS-a (UNESCO), ekspertni član Međunarodnog odbora za vizualne umjetnosti sa sjedištem u New Yorku, koji djeluje unutar Međunarodnog udruženja za vizualne umjetnosti (CAA) te su-koordinator međunarodne urbane platforme "Urban Hum". Autorica je triju znastvenih knjiga te brojnih napisa u stručnom tisku u zemlji i inozemstvu.

*Boris Bakal je kazališni i filmski redatelj i glumac, intermedijalni umjetnik, kustos, pisac, aktivist i pedagog rođen u Zagrebu. Autor je i pokretač brojnih međunarodnih projekata, predstava, multimedijalnih ostvarenja, inicijativa te složenih urbanih umjetničkih instalacija kao i predavač na simpozijima i sveučilištima u više od 20 europskih zemalja te u Aziji, Africi i Sj. Americi.

Bacači Senki (Zagreb, Hrvatska) su višestruko nagrađivana i hvaljena međunarodna umjetnička i proizvodna platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalne umjetnosti, koja uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.
Kao vodeći partner na brojnim malim i velikim projektima na 3 kontinenta, u svom 16-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila je više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija.