In memoriam Stanko Jančić (1932. – 2018.)

U utorak, 23. listopada 2018. umro je u Zagrebu akademski kipar Stanko Jančić  (1932. – 2018.), dugogodišnji profesor Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Stanko Jančić je rođen 2. svibnja 1932. godine u Zagrebu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu  i diplomirao kiparstvo 1956. godine, a profesori su mu bili Antun Augustinčić, Grga Antunac, Krsto Hegedušić, Vjekoslav Rukljač i Frano Kršinić. Nakon završene akademije bio je suradnik Majstorske radionice A. Augustinčića (1956–70), u kojoj je sudjelovao pri izvedbi velikih i malih Augustinčićevih spomenika. Prvi put je izlagao 1958. na revijalnoj izložbi Umjetničkog udruženja u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. 1962. godine putuje u Afriku, u Conakry, glavni grad novonastale republike Gvineje, gdje je portretirao prvog predsjednika Ahmeda Sekou Turea. Postigavši takav uspjeh u prvoj misiji putovao je još nekoliko puta u Gvineju i tamo radio sve do 1967. godine. Bio je član grupe Biafra (1970–75). Prvu samostalnu izložbu imao je u Zagrebu 1977. godine (Nagrada „Vladimir Nazor“). Od 1980. do umirovljenja 2003. godine bio je profesor na Kiparskom odsjeku ALU u Zagrebu. Nakon ekspresionističkog razdoblja, od 1970-ih priklonio se novoj figuraciji. Modelirao je naturalističke i superrealističke likove, najčešće u poliesteru (Na plaži, 1967). Poslije je zaokupljen problemima pokreta (Pokretne stepenice, 1983). Autor je brojnih skulptura i spomenika u javnim prostorima (Conakry u Gvineji, Jasenovac, Bosanska Dubica, Virovitica, Marija Bistrica, Zagreb, Sisak, Krapina, Poreč, Đurmanec). Djela Stanka Jančića nalaze se u fundusu Moderne galerije, Muzeju suvremene umjetnosti, Gliptoteci HAZU, Gradskoj galeriji u Dubrovniku, Galeriji suvremene umjetnosti u Budimpešti, Muzeju Vukovara te u brojnim privatnim zbirkama.