“Vjetrenjača sam što gleda u Sunce”

Samostalna izložba Nikoline Žabčić pod nazivomVjetrenjača sam što gleda u Sunce“

u Galeriji Crta, Švarcova 18 (1. kat) u srijedu, 20. 11. 2019. u 20 sati.

Cijeli svijet je vrelo inspiracije. Na primjer jedna draga stara gospođa koja priča priču kako je morala sama kupiti materijal i sašiti si kostim za svoj prvi ozbiljan posao. I kako je gotovo zašila prste jer, eto, nikad do tog trenutka nije šivala. I kako ju je muž zadirkivao zbog toga, ali joj na kraju dana kupio toliko potreban kostim. Iz ljubavi. Kao podršku. I negdje u pozadini se nađe i jedan psić ili ručak koji gori ili samo šivaća mašina. Možda i vjetrenjača iz naslova ove izložbe. Naslov je posuđen iz pjesme Nikole Madžirova i u jednoj rečenici utjelovljuje zaigranost i slobodu pretočenu u radove umjetnice Nikoline Žabčić. Ona promatra i upija svijet oko sebe; neposredno i neopterećeno. U središtu ove izložbe je demistifikacija: umjetnice i umjetnosti. Iako je umjetnost s jedne strane funkcionalna, aktivistička, medij djelovanja i progovaranja o društvenim problemima, ona je i intimna i introspektivna. Umjetnost je uvijek produkt umjetnika i njegovog ili njezinog osobnog svijeta. Taj se dio potom filtrira u umu umjetnika, analizira, pa ponovno sintetizira u intimno umjetničko djelo. Sukladno tome, rijetko kad je tema rada Nikolina Žabčić politički protest ili javni referendum; više ju zanima svakodnevica detalja i detalji svakodnevice. No u središte ove izložbe,ona smješta stvaranje pri čemu ključnu ulogu ima proces rada: od ideje, preko skice do gotovog djela. U fokusu je skica: ona je nositelj konačnog crteža. Umjetnica često polazi od krokija - s vremenom sve manje briše i prepravlja, već dopušta ilustraciji da prenosi onaj prvi iskonski odgovor uhvaćen u trenutku. Preuzimajući metodu automatskog slikanja ona dopušta umu da luta i ruci da pripovijeda konstruirajući obrise koji tek promatranjem i u asocijacijama postaju zaokruženo umjetničko djelo.

Njezin je rad kontinuirano učenje o svijetu i o sebi, o slobodi i o umjetnosti, pa onda i o tehnici. Na sebi svojstven način pomiče granice likovnog izraza te predstavlja svako djelo u tri verzije : kao skicu, digitalni crtež i akril na platnu. U maniri triptiha zaziva tradicionalnost procesa crtanja i slikanja u čijoj je bazi jasna linija koja evocira rad talijanskih renesansnih majstora. Ipak liniji kontrapunktira fluidnost boje koja nosi motive, oživljava ih i oslobađa. Pročišćeni postav također progovara o procesu učenja i rasta umjetnice. Temelj radova je igra. Radovi su domišljati, lepršavi i neopterećeni. Svaki rad reflektira umjetnicu samu, njezin karakter, svjetonazor i perspektivu. Vizualno prikazujući raznolike motive obilježene nepredvidljivošću, umjetnica stvara platformu za slobodnu interpretaciju, za maštanje i za igru.

Nikoline Žabčić  je rođena u Zagrebu 21.9.1993. i studentica je 3. godine preddiplomskog studija Animiranog filma na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je rektorove nagrade 2018./2019. za veliki timski umjetnički rad operne predstave Gustava Mahlera u suradnji sa Muzičkom akademijom i Akademijom dramskih umjetnosti.  Dosad je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama među kojima je “Plati i nosi” u HDLU-u, “Pasionska baština” u Galeriji Šira i grupna izložba crteža i slika u sklopu Festivala svjetske književnosti u Studiju Moderne galerije "Josip Račić", a ovo joj je 3. samostalna izložba od kojih su prve bile u Ljubljani pod nazivom “KUC KUC, Koji mjesec je danas?” i Splitu, “ Male razbibrige”.

Pored studija intenzivno djeluje na području ilustracije gdje je ilustrira udžbenike za nakladničke kuće i radi kratke animacije za nakladničku kuću Fraktura.