• ANA KADOIĆ

Rodena je 24. travnja 1974. u Zagrebu, Hrvatska

Apsolventica je grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Dubravke Babić

Izložbe:
grupne

"Samo je jedna umjetnost istinski slobodna-ona koja oslobada čovjeka" Seneka, Pisma Luciliju Moderna i suvremena umjetnost razbija "jedinstvo" umjetničkog djela čime se otvaraju mnogostruki problemi iskorištenja slike i skulpture u vrhu različitih videnja prostora. Dolazi do otvaranja i nadilašenja likovnih medija kao zatvorenih i zadatih izričaja, a prisutno je prošimanje i prenošenje likovnih svojstava razlicitih medija, stvaranjem novih djela. Sinteza slikarsva i skulpture se proteže na bit stvaranja i postojanje umjetničkog djela. Dvodimenzionalana slika i trodimenzionalna skulptura dobivaju sve nova i nova značenja, relativizira se zatvorenost i konačnost umjetničkog djela, naglašava se proces stvaranja, kroz analizu strukturalnih činilaca, što znači preispitivanje odnosa likovnih sastavnica svojsvtvenih slikarstvu i skulpturi. Stoga su neprekidno prisutni putevi nadilaženja granica slikarastva i skulpture. Razmijena i sinteza slikarstva i skulpture otvara beskonačne mogućnosti, a specijalizacija na samo slikarsko ili samo kiparsko umjetničko stvaranje i izražavanje postaje preuska i gotovo neodrživa. Međuodnos i i međuutjecaj umnog i osjećajnog u nastajanju i stvaranju umjetničkog djela traši širinu izrašavanja, kako bi umjetničko djelo bilo nesputano bilo kojim sustavom. Mlada zagrebačka umjetnica Ana Kadoić , na dvijema izložbama (Europski dom Zagreb i galerija "Nova", Zagreb), održanim u veljači i lipnju 1998. g. predstavila je kolažne crteže i instalacije i njima iskazala svoju sadašnju svojstvenu i osobnu umjetničku zaokupljenost, načine i uvjerenja kojima se vodi, iako je ona tim putevima likovnog stvaranja vjerna od svojih početnih radova. Oni se mogu doimati poput antipoda, ali djela Ane Kadoić postojano iskazuju asptraktni izričaj. Gledajući unatrag mogu se pratiti stalnosti koje dovode do rada ostvarenog na ovoj izložbi. Zaokupljenost crtežom, stvarnošću, strukturom i prostorom, prisutnost međuodnosa oblika, naglašene linearnosti, sa smjeranjem k oslobodenoj geometrizaciji, gdje linija odreduje oblik, ali ga može i poništavati. Kompozicijski, dva osnovana oblika, pravokutnik i krug, u opširnim varijacijama pretešni su i prevladavajući u radovima Ane Kadoić. Dvodimenzionalni oblici i njihovi međuodnosi, lakoćom i igrom, preobražavaju se u trodimenzionalne kubične objekte, ispunjene raznovrsnim, obojenim materijalima. Pravokutnik i krug u neprekidnom su kontrapunktu, no crteš se pocinje rastakati u linije, a monokromija istiskuje boju. Bavljenje tvarnošcu, teksturom i strukturom iskazuje se kroz uporabu različitih vrsta papira i uporabnih papirnih predmeta u kolažima koji nastaju spontanim uslojavanjem plohe i površine. Bilo u kolažima ili objektima linija i tekstura imaju izuzetnu važnost. Razgradnjom jasnih geometrijskih oblika, dolazi se do izvjesnog "bijega"crteža iz zadatog kadra, ostaje praznina, bijelilo, odmicanje od središta prema ivicama formata, težnja linija i oblika da izadu iz kadra i šire se u prostor. U radovima Ane Kadoić vidi se i suprotno usmjerenje. Središte kadra se oblikuje i iscrtava, a praznina plohe na obodu djela sugerira širenje u prostor. Većim posvećivanjem kolažu, što je naročito vidljivo na izlošbi u Europskom domu u Zagrebu, Ana Kadoić počinje posvećivati sve veću pažnju opetovanju linija i oblika, ritmu, , kontroli rastvorenog oblika. Za crtež se ikorištava samo dio plohe, a ostalo je bjelina, slobodni prostor što se širi. Stvaranjem kolaša, preklapanjem tvarnih ploha, iscrtavanjem, linije i oblici, koji u svojoj kratkoci zamijenjuju slikarski potez, tvore kompozicije koje se sašimaju prema središtu djela ili se pak odmiču prema ivicama kadra, ostavljajući sredinu plohe praznom. Umnožavanje okomitih ili ukošenih linija suprostavlja se vodoravnosti slojeva papirnih materijala koji tvore plohu. Pažnja je usmjerena prema liniji i plohi, minimalizmu i redukciji, pozitvu i negativu. U ovoj fazi, Ani Kadoić, slika postaje predmet analize koja vodi nastajanju novih sklopova. Monokromnost crteža potvrduje dvodimenzionalnost, a kolaž spontani proces rada. Asocijacije se sušavaju monokromnošću, a naglašava se značenje odnosa plohe-podloge i crteža. Ispituju se crtačka i slikarska sredstva, ploha-podloga, što vode prema otvaranju djela, prema oprostorenju slike-crteža, prema skulpturi i instalaciji. Osnovna načela u radovima Ane Kadoić svakako su ispitivanje i istrašivanje varijanata i varijacija osnovnih oblika, te sažimanje i širenje oblika u njihovoj ritmičnosti. Čovjek šivi u prostoru, opaža ga, misli o njemu, ali istovremeno i stvara prostor kako bi izrazio strukturu svog svijeta. Upravo stvaranje prostora omogućuje i uključuje umjetnički čin tj. podrazumijeva nastajanje izrašavajuceg - umjetnickog prostora. Samo opašanje i bavljenje prostorom, što je vidljivo u instalacijama Ane Kadoić, predstavljenim u galeriji "Nova", predstavlja složen proces koji objedinjuje različite motivacije i iskustva. Upravo umjetničko izrašavanje putem prostora iskazuje osnovne polove "realnog" i "imaginarnog" u sagledavanju svijeta, pitanja vizualne realnosti i slika unutrašnje svijesti. Suvremena umjetnost sadrši dinamičan pristup i principe umjetnosti, koji se izrašavaju kroz subjektivnost opažaja i specijalizirane konstrukcije, a prostor će biti ispitivan kao pojam, polje istrašivanja i koncept. Djelovanjem u grupi "Daklelososi", Ana Kadoić, započinje rad u ambijentu, koji aktivizira prostor, dovodi do interakcije gledatelja i djela u prostoru, gledatelj se podvrgava stvorenom, umjetničkom prostoru, sudjeluje u umjetničkom djelu. Ana Kadoić iskazuje svoju potrebu za " pravom na izbor", reinterpretaciju i osobnost u unošenju novog i osobitog, izrašava potrebu za "pravom na razlike", za izrašaj individualnog likovnog jezika, koji ima svoje norme i formalno se iskazuje, drugim riječima izrazita postaje autoricina svijest o materijalima i prostoru, likovnim pravcima, mediju itd., te o sebi kao pojedincu svijesnom svoje moći i zahtijeva u ispitivanju i preispitivanju stvarnosti i umjetnosti. Taj aktivni odnos Ane Kadoić prema umjetničkom djelu, prostoru i prostoru u kojem se djelo postavlja posebno je vidljivo u njezinim instalacijama. Dvije instalacije "Bez naslova", predstavljene u galeriji "Nova", prvotno se obraćaju istrašivanju ritma, minimalnom uporabom punih oblika. Gledatelj se suocio sa gledanjem iscrtane praznine. Galerija je postala prostor djela, kao i na primjeru instalacije u Galeriji studentskog centra. Okomice su dominirale sa ukošenim varijacijama skupina oblika, što je izvodilo relativnu statičnost, no postojala je i zaobljenost oblika čime se stvaralo sukobljavanje i kretanje. Različitost usmjerenja pojedinačnih i skupina oblika, koncentracija silnica, činila je te instalacije oprostorenim crtešom. Istovremeno je prisutna spontanost, ali i racionalna kontrola cijeline. Svaki vizualni oblik rasprostire svoj utjecaj i van svojih granica i artikulira prazninu oko sebe. Slika, okvira tradicionalnog ili obezvrijeđenog u smislu prostornog djelovanja u sebi ili težnjom k prostornom proširenju i nastavljanju u okolinu,; skulptura jasne prostorne lokacije konture i zgusnutosti, kao i skulptura koja sadrši "prazni prostor" kao legitimni činilac djela i svodi tijelo na ljušturu, kao i djela koja objedinjuju činioce jednog i drugog medija, izabrani su mediji koje valja preispitati služeći se njihovim elementarnim datostima. U radu-instalaciji "Bez naslova" Ane Kadoić predstavljenom u Galeriji studentskog centra, umjetnica ponovno naslovom ne odjeduje djelo, već ga ostavlja na moguću širu interpretaciju. Ova instalacija predstavlja sintezu dosadašnjeg rada u crežu i instalacijama u prostoru, ali otvara i novo sagledavanje ispitivanja već usvojenih likovnih medija. Cijelina je prisutna, isključuje se kretanje putem tvarnih linija, no linija je ovdje prisutna svom prvotnom i osnovnom obliku. Liniju zamijenjuje kuglica, koja predstavlja točku kao osnovnu jedinicu linije, a što potcrtava još veću minimalizaciju osnovnog oblika djela. Donji dio djela blago je zaobljen u obrisu i otešan gustoćom osnovnih jedinca- kuglica, dok se u gornjem dijelu rastvra i gotovo rasplinjuje u prostor. Donji dio predstavlja koncentraciju cijelokupne instalacije i tu dolazi do "sukoba" s gravitacijskom silom. Može se prepoznati inverzija osnovnog fizikalnog zakona: prema gornjem dijelu rad se raspršuje i rastvara u prostor, a u donjem skuplja i gustoćom sažima. Sagledavamo tri glavna odnosa djela i okrušenja: odnos tla i otežanog donjeg djela rada-instalacije, središnji dio koji se počinje rastvarati i gornji u kojem prevladava prostor, tek minimalno aktiviran pojedinim osnovnim činiocima rada kuglicama-točkama. Putem takovog likovnog izričcaja otvara se osjecaj kritične napetosti, neugoda proizašla iz osijećaja nestabilnosti. U cijelokupnom učinku ove instalacije prožima se racionalno i emocionalno iskustvo, jer se otvara dojam nesigurnosti, a gledatelj se suočava s nelagodom, strahom od mogućeg rasapa. Ipak, umjetnica vrlo samosvijesno stvara djelo i kontrolira zadati osjećaj nesigurnosti. Bez sumnje, u ovom radu umjetnica dotiče i ono više pitanje: odnos materije i antimaterije, dok u likovnom smislu izražava prožimanje i sukob kontroliranog i spontanog u stavaranju likovnog djela, što je nazočno u njenom cijelokupnom likovnom djelovanju. Kod Ane Kadoić crtež se materijalizira kao instalacija, prelazi put od dvodimenzinalne plohe do crteža-skulpture i instalacije, aktivne u prostoru, kako za promatrača koji sudjeluje u djelu, tako i izdvojeno samostalno postojanje umjetničkog djela. Ova instalacija nameće niz pitanja za analizu, no osnovna dva polazišta u šivotu ovog djela su: pitanje stvaranja, sašimanje i rastakanje, kontolorirana entropija, nestalnost umjetničkog djela, te istraživanje zakonitog i slučajnog. Neosporna je uporaba oblika i sredstava u stvaranju umjetničkog djela kao duhovno i tvarnog samostalnog predmeta, nesputanog bilo kojim sustavom, osim vlastitim zakonitostima. Ana Kadoić udaljuje se od klasičnog pristupa likovnim medijima, što se iskazuje uporabom sredstava i oblika u stvaranju umjetničkog djela. Svojstveno joj je ispitivanje likovnog, ograničenim i najnužnijim sredstvim, proizašlim iz rašclanjenja osnovnih cinilaca crtežša, slike i skulpture u umjetničkoj svijesti. Ona se opredijelila za neprekidu potragu, za bitnim unutar likovnog djelovanja. Upuštanje u naizgled "jednostavne" likovne medije i sredstava kao što su crtež, monokromija, instalacija, prostor, Ana Kadoić je odabrala upravo suprotno, najsloženije i najteže puteve u umjetnickom stvaranju.
Predrag Vuković