 | Galerija
SC Savska 25. 10 000Zagreb | ||||
|
Ivana
PEGAN školovanje/Education
1996.., Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb(prof.Šime Vulas)
Izložbe:
grupne/ Exhibitions: group
Zagrebu,Splitu,Osijeku,Karlovcu,
Stonu, te sudjelovala na simpozijima u zemlji i inozemstvu nagrade/awards
|
Otkloni i prilagodbe - Aberrations and adjustments Da
se Alema Korkuta zbog čvrstih, zatvorenih formi, uglačanih površina i često isticanih
arpovskih oblika doista može promatrati kao nastavljača modernističke tradicije,
sve je manje izvjesno. Na predhodnoj izložbi, "Iz života biljaka", Otklon
u poimanju skulpture, napose one koja polazi od konstruktivnog načela svakim je
novim Bilićevim ciklusom sve više naglašen. Iako se njegov razvoj očituje u sve
hrabrijoj redukciji konstruktivnih elemenata, koje sada svodi na tek dvije sastavnice
- zaobljenu metalnu ploču i drvenu gredu - njihovi međusobni odnosi samo su naizgled
jednostavni. Elementi se tek djelomice međusobno usklađuju, a uvođenjem dvostruke
kompozicijske artikulacije -suprotstavljanja i prilagođavanja (oblikom i smjerom)
- ostvaruje se dojam latentne napetosti, a ta će se dvosmislenost očitovati i
u odustajanju od jasne definicije prostornog polja koje skulptura stvara. Radovi
Ivane Pegan ponešto se razlikuju, prije svega zbog odabira materijala drukčijih
svojstava koji se odlikuju mekoćom, podatnošću, prozirnošću. Budući da je riječ
o njezinim posve ranim radovima, više nego na njihovu lirsku zaigranost, zanimljivijim
se čini usmjeriti pozornost tek na jedan detalj koji upućuje na autoričinu osviještenu
metapoziciju, osobito u odnosu na tradicionalni pristup skulpturi, napose onoj
koja figurira na postolju. Postolje ostaje, no ono postaje dijelom skulpturalne
igre u kojoj nestalnost odraza i privida Iako je riječ o tri posve različita pristupa skulpturi, svoj trojici generacijski povezanih autora osoben je naglašeni otklon od tehnicizma, Pozornost je, osobito kod Alema Korkuta i Nevena Bilića, usmjerena na predmetnost djela, najviše u obraćanju, u doslovnom smislu, njegovoj materijalnoj činjeničnosti. Svima im je zajedničko poigravanje s tradicionalnim, akademskim poimanjem skulpture, u kreativnom propitkivanju njezine suštine i svrhovitosti. Iva R. Janković A 'heir of modernism' reputation that Alem Korkut has earned using firm, enclosed, Arpesque shapes of shiny surfaces has been put into question. Works presented at his previous exhibition titled 'From the Life of Plants' included columns being transformed in the way that turned its classical meaning upside down, especially its metaphorical aspect. Although compact and stable, column gradually loses its expected shape through torsion and curvatures. Korkut disrupts the idea of stability and eternity, introducing hints of a process. There is a tendency of making these hints visible, whether in form or its surface. Each new cycle of works Neven Bilić produces shows an aberration from a traditional idea of the sculpture. This development can be observed in an ongoing reduction of structural elements, which eventually led him to the use of only two of these - curved metal board and a wooden beam. Yet, their relation is far from simple. They stand in harmony only occasionally, with a latent sense of tension coming from a dual compositional articulation - their confronting and adjusting. This duality can also be found in giving up a clear definition of sculpture's spatial field. Comparing the works of authors mentioned above, one can say two opposite principles emerge: firmness and compactness on the one hand, random order and openness on the other. Works of Ivana Pegan are somewhat different, primarily due to the features of materials she uses. They are soft, transparent, eager to be touched. Concerning the fact that these are her early works, one should not point out their gay atmosphere, but a certain detail revealing her new found awareness of artist's metaposition. This is reflected in her relation to a traditional approach to the sculpture, especially the one standing on a base. In Ivana's work the base is still there, but it acts as a part of a rich sculptural interplay. Although their approach varies significantly, all these sculptors have one thing in common - an aberration from technicism. Particular attention /especially in the works of first two authors/ is given to a materiality of an artwork. All of them share a love for a play with tradition and an accademic point of view, through a creative questioning of sculpture's essence and purpose. translated by Luka Korlaet |
Alem KORKUT školovanje/Education 1995., Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb (prof.Šime Vulas)
Izložbe:
grupne/ Exhibitions: group nagrade/awards izloženi
radovi/exibited works
Neven
BILIĆ školovanje/Education
1995., Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb
Izložbe:
grupne/ Exhibitions: group nagrade/awards izloženi
radovi/
| |||
| server space provided by ALU. webmastering ¤ | |||||
monolitni
oblik stupa doživljavao je transformacije koje su upućivale na parodiranje klasičnog
shvaćanja osobito njegova metaforičkog značenja. Stup, iako kompaktan i stabilan,
svojim uvinućima i zakrivljenjima postaje sve manje ono što se podrazumijeva da
bi trebao biti. Ondje gdje se kao prva predodžba nameće ideja postojanosti, stabilnosti,
vječnosti Korkut postupno uvlači tragove procesa. Potkradanje nagrizajućeg principa
očitava se upravo u nastojanju da se tragovi procesa, bilo u formi, bilo na površini,
učine vidljivima.
U međusobnoj usporedbi, radovi ove dvojice autora mogu se promatrati i u smislu
dvaju oprečnih načela: kompaktnosti, čvrstoće volumena i, u drugom slučaju, njegove
proizvoljnosti i otvorenosti.
poprimaju
oblik i tvarnost.