Igor Čabraja: „O gesti (lan)“
Pozivamo vas na otvorenje izložbe izv. prof. dr. art. Igora Čabraje „O gesti (Ian)“ koje će se održati u utorak, 29. travnja u 19 sati u Galeriji AŽ. Izložba je otvorena do 17. svibnja 2025.
„Izložba Igora Čabraje 'O gesti (Ian)' sastoji se od niza crteža glazbenika Iana Curtisa, nekadašnjeg člana manchesterske skupine Joy Division, koji je, iako preminuvši u ranoj mladosti sa svega dvadeset i tri godine, ostavio snažan trag na glazbenoj sceni još desetljećima poslije svoje smrti. Naime, nesretni je glazbenik bolovao od teškog oblika epilepsije, zbog čega je, osim osebujnog glazbenog izričaja i mračnog baritona, razvio i sasvim specifične performativne kretnje, koje su na sceni ponekad oponašale, a ponekad zaista bile rezultat epileptičnih trzaja i konvulzija. Ovaj 'epileptični ples', kako su ga kritičari nazivali zbog „neartikuliranosti“ pokreta, reinterpretira Igor Čabraja u svojim crtežima. Nazvavši seriju od četrdesetak crteža, kao i čitavu izložbu u Atelijerima Žitnjak, 'O gesti (Ian)', Čabraja nam sugerira kako su upravo Ianovi pokreti tijela, odnosno svojevrsna gestikulacija, predmet njegova interesa, odnosno tema ove izložbe. U tekstu 'Opaske o gesti' Giorgia Agambena, o kojem je umjetnik kontemplirao stvarajući crteže poznatog glazbenika, filozof nam kazuje kako je gesta 'izlaganje jedne medijalnosti, postajanje vidljivim sredstvom kao takvim', odnosno tumači kako 'u gesti nije sfera jedne svrhe same po sebi, nego čiste neposrednosti bez svrhe koja se saopćava ljudima.' Geste, kao takve, impliciraju neku odgodu, one se događaju između 'sada' i 'kasnije', u prostoru između želje za prenošenjem neke poruke i trenutka njenog primitka. Te geste mogu biti svjesne, usmjerene ka jasnijem obrazlaganju poruke, poput pokreta ruku u znakovnom jeziku, no češće su nesvjesnog karaktera; to su oni nekontrolirani pokreti ruku ili drugih dijelova tijela kad, u žaru kakve rasprave, gotovo čitavim tijelom, nastojimo ukazati na ono za što, u tom trenutku, ne možemo pronaći adekvatne riječi. Zbog svog nesvjesnog karaktera, one predstavljaju čisto bivanje u pokretu koje karakterizira neodređenost, zbog koje ih nije moguće jednoznačno tumačiti. Bivajući tako između 'sada' i 'poslije', te odgađajući trenutak njihove recepcije, prema Agambenu, one 'lebde u neodređenosti', izbjegavajući, gotovo unedogled, svoje definiranje, a istovremeno otvaraju prostor fluidnosti koju, pak, odgađanje nekog značenja uvijek implicira.“ - iz predgovora Mirne Rul
