In memoriam Miro Vuco
Napustio nas je naš prijatelj i kolega prof. Miro Vuco, dugogodišnji nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti.
Rođen je 1941. u Vojniću kraj Sinja. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1969. godine te potom bio suradnik Majstorske radionice A. Augustinčića (1969. – 1971.). Kao nastavnik na ALU radio je od 1986. do umirovljenja.
Poznat je po svojim kiparskim ostvarenjima u duhu estetike art bruta, kojoj se priklonio još kao član grupe „Biafra“. To su ekspresivni, izmučeni likovi, kao u nekom očekivanju, ponekad prijeteći, ponekad u agoniji, koji nose snažnu egzistencijalnu poruku.
U Zagrebu je poznat njegov spomenik Tinu Ujeviću, golema masa izbrazdane površine i karakteristične siluete, koja istovremeno djeluje i monumentalno i kao da na sebi nosi svu ljudsku muku i jad. Slično tomu i njegov čopor vukova djeluje agresivno i zastrašujuće, ali ujedno izaziva gotovo nevoljnu samilost jer se čini da su i sami užasnuti od gladi, nemira i traženja.
Uz likove za koje se čini da ne mogu pronaći svoj mir i ono što osluškuju i traže, i koji uvijek gube korake ne dosežući cilj („Postole“), Vuco često pokazuje i humornu crti. Katkad opet uz socijalnu ili egzistencijalnu notu („Povratak iz Tunguzije“) ili se pak prepušta igri i provokaciji, pa radi male anđele s prenaglašenim erotskim elementima ili skulpture od kanta boje. Radio je u raznolikim materijalima i tehnikama, od skulptura u terakoti do reljefa od poliestera. Manje je bio poznat Vucin crtački i slikarski opus, koji je šire predstavljen na nedavnoj retrospektivnoj izložbi u Klovićevim dvorima.
Njegovi kolege i studenti pamtit će ga kao vedrog i uvijek ljubaznog čovjeka, spremnog na šalu, osobito s kolegama iz „Biafre“, koji je svakoga s pozornošću slušao, s uvijek širom otvorenim i pomalo začuđenim očima koje su iskreno zainteresirano promatrale svijet.
Ispraćaj prof. Mire Vuce održat će u ponedjeljak 8. rujna 2025. u 13.20 na Krematoriju Mirogoj u Zagrebu.
