ALU - INFORMACIJE - Dnevne;;informacije i;;obavijesti - Izložba "Grožnjan: mjesta transformacije

Što se dogodi kada mjesto prestanemo promatrati kao kulisu, a počnemo ga živjeti kao proces? Kad prostor više nije zadani okvir, već živi organizam koji diše, odzvanja, mijenja nas i ispisuje tragove u našem iskustvu? Ljetna škola Mjesta transformacije – prostori mogućeg upravo proizlazi iz tih pitanja, a Grožnjan — grad slojevitih povijesti, tišina i ritmova — postaje laboratorij mogućeg.

Polazeći od ideje prostora kao aktivnog sugovornika, studenti i studentice su kroz terenski rad, istraživanja, lutanja, susrete i vlastite intimne procese stvarali radove koji ne dokumentiraju samo mjesto, nego i promjene koje je ono pokrenulo u njima. “Moguće” se pritom nije shvaćalo kao apstraktna mašta, nego kao aktivni potencijal — stanje između viđenog i zamišljenog, onoga što jest i onoga što bi moglo biti. Iz takvog se prostora rađaju transformacije: iz zvuka, geste, pogleda, pukotine u sjećanju, iz tišine ili iz prenaglašene prisutnosti turističke svakodnevice.

Radovi predstavljeni na izložbi nastaju u tom liminalnom području. Svaki od njih gradi vlastiti odnos s Grožnjanom — gradom koji je ponekad scena, ponekad sugovornik, ponekad izazov, a ponekad utočište. Neki radovi hvataju realni pejzaž, drugi rekonstruiraju njegove odjeke. Neki ispituju osobni teret, drugi kolektivni mit; neki stvaraju nove arhive, drugi puštaju stare narative da ispare u tišini. Svi zajedno tvore “arhivu mogućih prostora” — mapu odnosa, prisutnosti i tragova koji nadilaze samu topografiju Grožnjana.

U fotografijama Borne Neškovića isprepliću se ritmovi ruralnog i urbanog života, dok se u zvuku Ivone Stambolije prostor pretvara u petlju sjećanja. Tiana Pozaić bilježi nesigurnost sjećanja, dok Leonarda Budak baca vlastite terete natrag kamenitom tlu koje ih je prizvalo. Crteži Marije Jakupanec bilježe emocije i ritmove grožnjanskih ulica kroz prizmu osobnog sjećanja, Marko Drmać gradi autofikcijsku bilježnicu-mogući scenarij, a preuzimajući tijelo i pogled mačke, Mara Meničanin otvara mogućnost za drugačije doživljavanje prostora. Instalacija Helene Nemeš propituje sigurnost kao odnos, dok Ivana Bajcer i Diana Zrnić promatraju Grožnjan kao grad između mita i potrošnje. Majda Vukalović traga za pojmom doma koji se nosi sa sobom, a Tonka Sušec u zvuku i tekstu otvara prostor neizgovorenih odnosa koji tiho žive u nama.

Ova izložba nije samo pregled radova — ona je dijalog. Između sudionika i mjesta, između pojedinačnih iskustava i njegove materijalnosti, između osobne introspekcije i kolektivne memorije grada. Grožnjan se u njoj pojavljuje ne kao stabilna činjenica, nego kao niz mogućnosti, susreta i otisaka.

Mjesto nije točka na karti.

Mjesto je proces koji nas nastavlja mijenjati

i onda kad mislimo da smo ga već ostavili za sobom.

Dobrodošli u prostore mogućeg.

______

Izlažu:
Ivana Bajcer, Leonarda Budak, Marko Drmać, Marija Jakupanec, Mara Meničanin, Helena Nemeš, Borna Nešković, Tianа Pozaić, Ivona Stambolija, Tonka Sušec, Majda Vukalović, Diana Zrnić

Mentori/ce:
izv.prof.art. Maja Rožman, doc.art. Ida Loher i str.sur. Marko Dajak

Program:
Izložba se održava u sklopu godišnjeg izložbenog programa Akademije likovnih umjetnosti „ARTorama Lab”, koji ističe važnost umjetničkog istraživanja kao pokretača izložbenih praksi. Program doprinosi razvoju suvremene likovne umjetnosti i kulturnog dijaloga te potiče razumijevanje odnosa između umjetnosti i društvenog, kulturnog i povijesnog konteksta.

Podrška:
Program je financijski podržan od strane Ministarstva kulture i medija RH te Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.