Međunarodna radionica „Making the invisible visible“
Međunarodna radionica „Making the invisible visible“
organizatorice i voditeljice: izv. prof. art. Ana Božičević, izv. prof. art. Barbara Horvat Kavazović
vrijeme: 11. rujna 2026.
mjesto: Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina, Zamenhofova 14, Zagreb
Prilikom posjeta studenata Odsjeka konzerviranja i restauriranja s Akademije likovnih umjetnosti u Pragu (Akademie výtvarných umění v Praze) 11. rujna 2026. godine održat će se međunarodna radionica „Making the invisible visible“ usmjerena na ulogu, metodologiju i značaj dokumentiranja u konzervatorsko-restauratorskoj praksi. Dokumentiranje je jedan od temeljnih elemenata procesa zaštite i očuvanja kulturne baštine, koji omogućuje sustavno bilježenje stanja, materijalnih i tehničkih karakteristika, povijesti, intervencija te promjena na predmetu tijekom vremena.
Dokumentiranje predstavlja ključnu osnovu za procjenu stanja očuvanosti i identifikaciju oštećenja, kao i za razumijevanje materijalne strukture, tehnologije izrade i prethodnih intervencija. Kvalitetno izrađena dokumentacija omogućuje usporedbu zatečenog stanja prije, tijekom i nakon konzervatorsko-restauratorskih zahvata, čime se osigurava sljedivost svih provedenih postupaka i povećava transparentnost stručnog rada. Istodobno, dokumentacijski zapisi imaju važnu preventivno-zaštitnu, istraživačku i interpretacijsku funkciju jer stvaraju trajni izvor podataka za buduće stručne procjene, istraživanja, monitoring i eventualne buduće intervencije. U tom smislu dokumentiranje predstavlja važan alat za očuvanje autentičnosti i integriteta predmeta, kao i za prijenos stručnog znanja između različitih generacija konzervatora-restauratora.
Kroz praktične zadatke sudionici će imati priliku primijeniti različite dokumentacijske metode na odabranim predmetima različitih materijalnih i tehničkih karakteristika. Poseban će naglasak biti stavljen na sustavno bilježenje zatečenog stanja, kartiranje i vizualizaciju oštećenja, te kritičko vrednovanje dobivenih podataka. Sudionici će se također upoznati s novim pristupima dokumentiranju i mogućnostima primjene suvremenih tehnologija.
Cilj radionice je osvijestiti dokumentiranje kao aktivan i neizostavan dio konzervatorsko-restauratorskog procesa, a ne isključivo kao administrativnu ili prateću aktivnost. Sustavno, objektivno i metodološki utemeljeno dokumentiranje omogućuje stvaranje pouzdane materijalne i vizualne evidencije predmeta, čuva informacije koje se tijekom vremena mogu izgubiti ili izmijeniti te predstavlja temelj za odgovorno planiranje, provedbu i evaluaciju konzervatorsko-restauratorskih postupaka. Primjenom suvremenih tehnologija i interdisciplinarnih pristupa dodatno se otvaraju mogućnosti za preciznije bilježenje i analizu podataka, čime dokumentacija postaje dugoročno vrijedan stručni, znanstveni i kulturni resurs.
Važan aspekt radionice bit će i korištenje stručne terminologije na engleskom jeziku, što je od posebne važnosti za studente konzerviranja i restauriranja s hrvatskog govornog područja. Budući da se stručna literatura, međunarodni standardi, smjernice, znanstvena istraživanja i suvremene metode dokumentiranja u velikoj mjeri objavljuju i razmjenjuju na engleskom jeziku, poznavanje odgovarajuće stručne terminologije predstavlja važnu kompetenciju za daljnje akademsko i profesionalno usavršavanje. Aktivno korištenje engleskih termina tijekom radionice omogućit će studentima njihovo usvajanje u stvarnom stručnom kontekstu, povezivanje terminologije s konkretnim konzervatorsko-restauratorskim postupcima te razvoj sposobnosti preciznog opisivanja materijala, tehnika izrade, oštećenja, stanja očuvanosti i provedenih intervencija.
Istodobno, rad u međunarodnom okruženju pruža studentima priliku za razvoj stručne komunikacije i razmjenu iskustava s kolegama iz Čehije. Usvajanje terminološki ujednačenog jezika olakšava razumijevanje stručne dokumentacije i međunarodnih smjernica, povećava mogućnost sudjelovanja u međunarodnim projektima i istraživanjima te doprinosi kvalitetnijem i jednoznačnijem prenošenju informacija o predmetima kulturne baštine. Posebno je važno da studenti već tijekom obrazovanja razviju svijest o tome da precizna stručna terminologija nije samo pitanje jezične kompetencije, nego i važan preduvjet za jasno, nedvosmisleno i metodološki utemeljeno dokumentiranje, učinkovitu međunarodnu komunikaciju te kvalitetnu suradnju stručnjaka različitih područja i kulturnih sredina.
