Ivana Andabaka, Kristina Marić, Ana Mušćet, Leila Topić, Matija Debeljuh, Ivan Prerad i Tomislav Buntak
Dodijeljene NAGRADE 57. ZG SALONA
Dodijeljene su Nagrade 57. ZAGREBAČKOG SALONA VIZUALNIH UMJETNOSTI
SLUŽBENA KONKURENCIJA Grand Prix nagrada 57. zagrebačkog salona 2. nagrada Zagrebačkog salona
STRUČNA NAGRADA HS AICA nagrada
U utorak 15. studenog Domu HDLU dodijeljene su nagrade 57. zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.
SLUŽBENA KONKURENCIJA
Odbor za dodjelu nagrada 57. zagrebačkog salona u sastavu Vanja Babić, Branka Benčić, Iva Čurić, Petra Šarin, Leila Topić, Matko Vekić i Josip Zanki dodijelio je
Grand Prix nagrada 57. zagrebačkog salona u iznosu 20.000,00 kn neto Ani Mušćet.
Dobitnica 2. nagrade 57. zagrebačkog salona u iznosu 10.000,00kn neto je Kristina Marić.
Pokrovitelj nagrada: Real grupa d.o.o.
Uz nagrade odbor za dodjelu nagrada dodijelio je jednu pohvalu Ivanu Preradu.
STRUKOVNE NAGRADE
Stručno vijeće HS AICA u sastavu Silva Kalčić, Igor Loinjak i Patricia Počanić dodijelilo je HS AICA nagradu u iznosu od 2.000,00 Matiji Debeljuhu.
Na kraju ovogodišnjeg Salona, uz dodjelu nagrada Lidija Butković Mićin održala je kratko predavanje o povijesti Salona, a predstavljena je nova web stranica s arhivom prijašnjih Zagrebačkih salona vizualnih umjetnosti kao, vizualni identitet te katalog Salona kojeg potpisuje Studio Hrvatin
Katalog 57. zagrebačkog salona možete prolistati OVDJE.
OBRAZLOŽENJA
GRAND PRIX – ANA MUŠĆET
Projekt Horizont Ane Mušćet jedan je od rijetkih u recentnoj hrvatskoj umjetnosti koji proučava i predstavlja sudbine nestalih u Domovinskom ratu i poraću.
U razgraničenju neba i zemlje – a što je značenje pojma horizont – umjetnica nas odvodi na obale Dunava, potičući našu sućut i inzistirajući na pitanju možemo li zamisliti godine i godine nemogućnosti odlaska na grob voljene osobe. Ona nas također ohrabruje da se zapitamo kako je živjeti s nemogućnošću spoznaje o tome što se voljenoj osobi dogodilo? S neizvjesnošću saznanja o tome kako je umrla?
Ovom se temom Ana Mušćet počela baviti još 2015. snimajući videointervju na Ovčari s kiparom Slavomirom Drinkovićem, koji ju je tada i podučavao tijekom školovanja na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. U tom su se razgovoru dotakli teme masovnih grobnica za koje je Drinković oblikovao rješenje za spomen-obilježja. Odlučna da nastavi istraživanje o sudbini nestalih, umjetnica se prijavljuje na pilot-poziv umjetničkih istraživanja Ministarstva kulture i medija RH s projektom Titlovanje nijemosti. Zahvaljujući spomenutom poticaju putuje Vukarsko-srijemskom županijom i tamo razgovara s predstavnicima udruga koje traže nestale i na silu odvođene ljude tijekom Domovinskog rata.
Na jednom od putovanja, u općini Lovas, pronalazi biljku ruj koji u njezinoj interpretaciji odnosno simboličnom gestom postaje svojevrsni simbol neoznačenih grobnica ili praznih grobova. Geometrizacijom i digitalizacijom plodova ruja, umjetnica nam približava horizont u kojem plod biljke podsjeća na uzorak nečije veste, prekrivača kojim su se pokrivala mrtva tijela, ali i na zjapeću, otvorenu jamu. Neoštri digitalni kolaž kojeg promatramo tako može predstavljati i ljudsku povorku, ljudske sjene, ali i tijela u zemlji. Umjetnica ističe da geometrizacija motiva ruja stvara pravilnu vizualnu rešetku koja, pak, skreće pozornost i na procese pregledavanja i pretraživanja terena za nestalima, a koji se tijekom pretrage također segmentira i parcelira u označena rešetkasta polja.
Prosudbeni odbor 57. zagrebačkog salona složio se da zbog iznimne složenosti rada, nužnosti teme koju obrađuje, vizualne začudnosti kao i plodne procesualnosti odnosno medijske širine, upravo rad Horizont dobije Grand prix 57. zagrebačkog salona
2.NAGRADA 57. ZAGREBAČKOG SALONA – KRISTINA MARIĆ
Video rad Kristine Marić indikativna nazive Dune – the Desert Planet na izuzetno kreativan, autorski originalan te osviješten način postavlja u relaciju djelovanje čovjeka i prirode, odnosno problematizira odnose između umjetno povučenih i prirodnih granica. U Kristininoj interpretaciji čovjekova vječna težnja za zaposjedanjem i obilježavanjem teritorija, koja je često rezultirala – i još uvijek rezultira – krvavim sukobima te deportacijama odnosno iseljavanjima, svedena je na njezinu simboličnu šetnju po snijegom prekrivenim dinama u neposrednoj blizini rusko-litvanske granice. Hodajući nepreglednim i pustim prostranstvima umjetnica za sobom po snijegu ispušta žutu tekućinu, s jasnom asocijacijom na obilježavanje teritorija po animalnom principu, dakle uriniranjem. Žute linije što ih umjetnica poput svojevrsnih markera ostavlja iza sebe usred ekstremne pustoši bez ikakvih naznaka civilizacije na dojmljivo se simboličan način referiraju na besmislenost nasilna inzistiranja na iscrtavanju granica koje će u konačnici nužno rezultirati stanovitim sputavanjem slobode i uma. Radom Dune – the Desert Planet Kristina Marić ostvaruje estetsko-etički nadasve uravnotežen, ali jednako tako i aktualan rad, koji je u trenutku svoga nastanka na doista začudno poetski te artistički relevantan način anticipirao stvarnost koju trenutno živimo.
POHVALA – IVAN PRERAD
Posebno priznanje prosudbenog odbora dobiva rad Ivana Prerada naslovljen Tricolore. Posrijedi je rad koji se bavi najmoćnijim simbolom države-nacije: zastavama. Preradove su zastave naslikane s tri boje: crvenom, zelenom i plavom. S obzirom da koristi aditivni način miješanja boja, odnosno nižući boje jednu do druge u tankim linijama, dobiva se dojam nalik pikselima na LCD ekranu, gdje se boje u svjetlosnim zrakama miješaju u ljudskoj percepciji. Razrađenim sistemom postavljanja boja u 3 sloja, na svakoj slici je zadnji sloj naslikan u debljem nanosu u jednoj od tri spomenute boje te se, ovisno o kutu gledanja i naboru platna, ističe samo ta boja. Apstraktne kolorističke kompozicije naslikane su na obješeno platno te se motiv zastave pojavljuje u samoj formi i načinu izlaganja radova. Boju trobojnice ne određuje, dakle, država-nacija i njeni sustavi nego individualni slikarski proces, a što istodobno postaje i sjajna metafora o svjetonazorskoj nekonzistentnosti i „mijenjanju zastava“ – jedinoj dosljednoj političkoj praksi ovih prostora.
NAGRADA HS AICA – MATIJA DEBELJUH
Nagrada HS AICA na 57. zagrebačkom salonu u iznosu od 2000,00 kn, odlukom žirija u sastavu Silva Kalčić, Igor Loinjak i Patricia Počanić dodjeljuje se Matiji Debeljuhu za višedijelnu instalaciju pod nazivom Utopija (2021.).
U višedijelnoj instalaciji (fotografije, video) Utopija iz 2021. godine, Matija Debeljuh slijedi glavne tematske smjernice ovoga Salona i nudi nam suptilno i semantički višeslojno tumačenje svoga odnosa prema naslijeđu koje baštini, grada Pule u kojoj živi. Debeljuh dokumentira i problematizira prolaznost kroz videorad, fotografije i objet trouvé (kamen s jedva zamjetnim tragovima ljudskog djelovanja). Refleksije prolaznosti i propadanja ponajprije su vidljive u videoradu s prizorima kultne Vile Idole, austrougarske vile na pulskoj Verudi. Građevina svjedoči smjeni državnih tvorevina i političkih odluka i „trgovina“. Kao privatna neorenesansna vila austrougarskog razdoblja, nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana je i pretvorena u dom za starije i nemoćne osobe, tijekom 2000-ih napuštena je i pod državnom skrbi, a 2017. poklonjena Porečko-pulskoj biskupiji u čijem je sada vlasništvu, kontinuirano propadajući. Drugi dio instalacije Utopija čine fotografije umjetnika kao fragmenti njegove svakodnevice, ali i prepoznatljivi prikazi iz povijesti (umjetnosti). Ti su fotografski „memoari“ (fragmenti svakodnevnog života, fragmenti autorovog pogleda, vizure bez značaja nastali posljednjih dvadesetak godina) kao printevi velikih dimenzija izloženi i poslagani jedni preko drugih, uslojeni kao samo sjećanje. Čitamo ih kao svojevrstan autobiografski presjek, točka u kojoj je umjetnik zastao kako bi redefinirao svoju ponajprije društvenu, ali i umjetničku poziciju. Posljednji dio instalacije čini kamen (preuzet s lokacije) s gotovo neprimjetnim intervencijama, tragom djelovanja, koji se naspram visokoestetiziranih i poetiziranih dijelova ove instalacije doima kao materijalni dokaz prolaznosti, utjecaja čovjeka, ali i materijalne opstojnosti. Tekst Irene Bekić objašnjava izloženo djelo, smjer u kojem se Debeljuhovo utopijsko raspoloženje rasplinje u toj posveti „starosti, prolaznosti, propadanju”. Utopija je jedan od najboljih radova u nacionalnoj suvremenoj umjetnosti koji se referiraju na baštinu, situirajući ju u politički, ekonomski i kulturni kontekst, i kao takav jednako dobro funkcionira i izvan tematskog okvira Salona.
Izložba ostaje otvorena do 20.11.2022.
Više vidjeti na: https://www.hdlu.hr/2022/11/dodijeljene-su-nagrade-57-zagrebackog-salona-vizualnih-umjetnosti/
