HUMOR

Humor - izložba studenata i profesora Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i gostujućih studenata, alumnija i profesora Akademije za umjetnost i kulturu u Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 

Listopad 2022. –  siječanj 2023. Galerija Panacea, Zagreb, Ilica 197, Centar za medicinu i umjetnost Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice  

Poštovani,

pozivamo vas da tijekom studenog, prosinca 2022. i siječnja 2023. pogledate skupnu izložbu HUMOR na kojoj su predstavljeni radovi studenata i profesora Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i gostujućih studenata, alumnija i profesora Akademije za umjetnost i kulturu  Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Izložba je otvorena od ponedjeljka 28. 11. 2022.

Realizirana je u suradnji Centra za umjetnost i medicinu Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te u suradnji Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu s Akademijom za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Izlagači/ce:

1. Petra Deša: QR Code, 2022., sitotisak, 35 x 50 cm / 2. Bartol Galović: After ćajanka, 2021., kolaž sprej i akril na papiru, 130 x 170 cm /  3. Vojin Hraste: Sigurna kula, 2021., karte, ducktape, drvo, staklo, 59 x 59 x 7 cm /  4. Ivan Fijolić: Mišo, 2022., sitotisak, 46 x 73 cm / 5. Zlatko Kozina: Kako objasniti vertikalnu perspektivu zecu, 2022., akvarel na papiru, 24 x 33 cm / 6. Ana Marija Kvas: starting 2021 like, 2021., digitalna grafika, 30 x 40 cm / 7. Dubravko Mataković: Overkloking: Kako se Covid-19 proširijo bolmicom, 2020., strip, 43 x 33 cm / 8. Ivan Nikolić: Kauč, 2022., ink jet print, 30 x 20 cm / 9. Ana Petrović: Pay to Touch this Painting, 2012., akril na platnu, 70 x 100 cm / 10. Ante Rašić: Bez komentara, 2013./2017., fotografija, 30 x 24 cm / 11. Katarina Šokčević, Mirisi, 2022., bakropis, 50 x 70 cm

Humor i umjetnost

Bit humora je prije svega intelektualnog karaktera. Osoba koja može razumjeti paradoks, neproporcionalnost (bilo da se radi o pretjerivanju ili smanjivanju), ironiju, nelogičnosti, igru riječi ili jednostavno nešto što ne bismo nikada očekivali, ima smisla za humor. Za sociologa P. L. Bergera humor je „znak transcendencije“ jer njime relativiziramo neugodne situacije koje zatim uz pomoć svjesnosti o vlastitoj krhkosti i zemnosti nadilazimo. Svjesnim silaskom u naš tamni prostor, u nesvjesno, u „zemnost“ (lat. humus, zemlja; humilitas, poniznost) dolazimo u blizak odnos s humorom  ('poniznost'  se uglavnom pogrešno poistovjećuje s bespogovornim pristajanjem na tlačenje, odnosno  na  ponižavanje bez otpora), koji  je prije svega raskrinkavanje samog sebe. Neskloni humoru (rekli bismo, oni koji nemaju smisla za humor) će humor definirati kao neurološku reakciju radi popuštanja napetosti, odnosno kao nekakav društveni trik, izričaj moći, izražavanje odbojnosti, nadmoći, snobizma ili podsmijeha. No, upravo suprotno humor se ne smije tuđoj slabosti i bespomoćnosti (takav je primjerice sarkazam), on se smije vlastitoj „uzvišenosti“. Kada su Shakespeare, Cervantes, Molière stvarali svoja komična djela oni su se prije svega smijali sebi pa tek onda ostalima što ukazuje kako njihova djela nisu tek banalna djela Zeitgeista (unatoč sadržajima djela navedenih autora koja su se referirala na konkretno povijesno vrijeme kao i na prostor, ta nas djela oslobađaju od nepodnošljivog  ropstva „duha vremena“ jer su jednostavno, opće ljudska). Dakako, s druge strane strah od humora kao refleksija prikrivenog nihilizma zajednički je diktaturama svih političkih „boja“ budući da su četiri temeljna stupa na kojima počiva „kuća humora“: sloboda, mjera, cjelovitost i igra, dakle sve ono što ljudsku  nesavršenost prihvaća na zdravorazumski način, i što ju oslobađa svakog patosa s osmijehom.

Kako ništa ne može biti „pošteđeno“ od istinskog humora nije to bio ni svijet likovne odnosno vizualne umjetnosti. Sjetimo se samo Honoréa Daumiera i njegovih sjajnih karikatura u 19. stoljeću ili Banksyja koji danas dok ovaj tekst nastaje svojim grafitima, crtežima i slikama po zidovima urbaniziranih centara širom svijeta humorom raskrinkava aktualna licemjerstva društava u kojima živimo. Na sličan način izložba radova studenata i profesora dviju hrvatskih akademija iz Zagreba i Osijeka nastavak su nastojanja da svijet u kojem živimo, učine ljudskijim te potvrde zaboravljenu istinu: suprotno od smiješnog nije ozbiljno, suprotno od smiješnog je ne – smiješno.

Zlatko Kozina