Komemorativni skup posvećen akademskom slikaru, profesoru Rudolfu Labašu održat će se u petak 21. veljače u Matici Hrvatskoj, Strossmayerov trg 4., dvorana Jure Petričevića, s početkom u 12 sati
Vrijeme: 21. veljače 2025. u 12 sati
Mjesto: Zagreb
Na komemorativnom skupu sudjelovati će: dekan ALU, prof. art. Alen Novoselec, voditeljica Arhiva ALU, pov. umj. Ariana Novina, prof. Marcel Bačić
RUDOLF LABAŠ (Stari Golubovec, 31. 8. 1941. - Zagreb, 31. 1. 2025.)
Nakon završene Geodetske tehničke škole, 1961. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj će i diplomirati na Slikarskom odsjeku 1965. u klasi profesora Vjekoslava Paraća. Studirao je u klasama profesora Mujadžića, Tiljka i Režeka.
Nakon studijskih boravaka u Frankfurtu, Parizu i Amsterdamu djeluje kao slobodni umjetnik, a od 1970. godine zapošljava se na Radio Televiziji Zagreb u odjelu Scenografije.
Bio je član skupine Biafra od 1971-78., kada njegov umjetnički izraz upućuje kritiku društvenim događanjima. Kasnije postaje predstavnik ekspresivne figuracije, bogatog kolorita i naglašenog crteža. Za vrijeme Domovinskog rata slika prizore biblijske ikonografije.
1980. godine izabran je za asistenta za predmet Slikarstvo na Odjelu za profesore likovnog odgoja i likovnih umjetnosti ALU, na kojoj će predavati sve do mirovine 2011. godine. Kasnije prelazi na Slikarski odsjek gdje predaje predmete Crtanje akta i Plastičnu anatomiju. U nekoliko je navrata bio pročelnik Slikarskog odsjeka.
U umjetničko-nastavno trajno zvanje redovitog profesora izabran je 1999. godine.
U svojem djelovanju na Akademiji likovnih umjetnosti posebno se zalagao za podučavanje i njegovanje discipline crteža, a kolegije Akt i Plastična anatomija predavao je s posebnim afinitetom. Tijekom više od trideset godina svog djelovanja na Akademiji studentima je interpretirao anatomsku topografiju i građu ljudskog tijela – osnovu svakog umjetničkog studija.
Pored pedagoškog rada, Labaš je autor više kazališnih i filmskih scenografija, kao i ilustracija knjiga i časopisa. Izradio je svečane zastore za osječko (Slavonija S. Kopača, 1989.) i zagrebačko HNK (Četiri godišnja doba I. Lackovića Croate, 1994.). Bavio se i sakralnom tematikom.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.