ODSJEK ZA KONZERVIRANJE I
RESTAURIRANJE UMJETNINA

Važan segment studija je restauratorska praksa koja se odvija na objektima na terenu

U nastavi se radi na objektima baštine iz različitih muzeja ili zbirki

Studenti sudjeluju u istraživanjima i kritički tumače rezultate

 

Studenti stječu likovne vještine i znanje o tehnologijama i materijalima

Integrirani sveučilišni
preddiplomski i 
diplomski studij
Konzerviranje i
restauriranje 
umjetnina 

Studij konzerviranja i restauriranja umjetnina koncipiran je kao integrirani studij u trajanju od pet godina (10 semestara) tijekom kojega se stječe 300 ECTS bodova. Studij ima dva usmjerenja: slikarsko (RS) i kiparsko (RK)

Studenti se kroz studij obrazuju u stručnjake koji će djelovati na konzervatorsko-restauratorskim poslovima – dokumentaciji, istražnim i preventivnim radovima, te konkretnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Studijski predmeti mogu se podijeliti na više grupa: grupa predmeta iz likovnih disciplina (kao što su slikarstvo, crtanje i kiparstvo); grupu predmeta iz tehničkih i prirodnih znanosti, zatim društvenih i humanističkih znanosti, te predmeta iz područja konzerviranja-restauriranja kamena i arhitektonske plastike, polikromirane drvene skulpture, štafelajnih slika i zidnih slika.

Studenti kroz obrazovni proces razvijaju likovni senzibilitet i vještine te stječu teorijsko znanje o materijalima, tehnikama i tehnologijama likovnog postupka. Studenti ujedno svladavaju znanstvenu metodologiju rada kako bi razvili sposobnosti za rješavanje složenih problema konzerviranja-restauriranja kao cjelovitog procesa, korištenjem istraživanja i kritičkim tumačenjem rezultata istraživanja. Nastava se u prve dvije godine sastoji od općih likovnih i prirodoslovnih kolegija te kolegija iz povijesti umjetnosti. Krajem druge godine započinje program nastave iz područja konzerviranja-restauriranja umjetnina koji se tijekom studija provodi kroz predavanja, vježbe i seminare, te kroz praksu unutar radionica Odsjeka ili na terenu. U trećoj i četvrtoj godini studija kolegiji su usmjereni k potrebama konzervatorsko-restauratorske struke. Nakon treće godine studenti mogu procijeniti stanje i utvrditi razloge promjena na umjetninama, stječu znanja o karakteristikama materijala, mogu prezentirati program konzervatorsko-restauratorskih radova, rade u timu i sudjeluju u zajedničkim projektima. Nakon četvrte godine studenti znaju rekonstruirati nedostatke u svim slojevima umjetnine, samostalno vode dokumentaciju i samostalno prezentiraju konzervatorsko-restauratorske radove na umjetnini. Peta godina je potpuno posvećena diplomskom radu. Studenti procjenjuju oštećenja, planiraju, određuju i primjenjuju potrebne zahvate, te odlučuju o potrebnim analizama.

Nastava se odvija u zgradama ALU u Zamenhofovoj ulici 14, u Ilici 85 i na Jabukovcu 10, te kroz restauratorsku praksu na djelima kulturne baštine u Zagrebu i na terenu diljem Republike Hrvatske.

Završetkom studija stječe se akademski naziv magistar/magistra konzerviranja i restauriranja umjetnina (mag. art./MA), a studenti stječu sljedeće kompetencije:

ZNANJE I RAZUMIJEVANJE:

  • prepoznavanje, klasificiranje i opis glavnih povijesno-umjetničkih razdoblja i obilježja umjetničkih pravaca,
  • definiranje i razumijevanje općih načela teorije restauriranja i konzervatorsko-restauratorske etike kao i identificiranje metoda restauriranja tijekom povijesti te
  • razumijevanje i provedba procesa nastajanja umjetničkog djela.

PRIMJENA ZNANJA I RAZUMIJEVANJE:

  • primjenjivanje i vladanje likovno-umjetničkim vještinama,
  • prepoznavanje i analiziranje konstruktivnih materijala i procesa degradacije kroz koje prolaze starenjem
  • istraživanje, identificiranje i datiranje povijesnih i suvremenih materijala i tehnika te
  • prepoznavanje ambijentalnih uvjeta u kojima se nalazi objekt te kategoriziranje, opisivanje i interpretiranje njihova utjecaja.

ZAKLJUČIVANJE I RASUĐIVANJE:

  • istraživanje, selektiranje, vrednovanje, analiziranje i interpretiranje povijesnih i drugih podataka koji govore o povijesti djela/objekta baštine,
  • identificiranje, analiziranje, dokumentiranje i interpretiranje uzroka propadanja djela/ objekta,
  • sintetiziranje podataka o djelu te osmišljavanje i provedba plana i programa radova na objektu,
  • odabir i primjena optimalne metode u skladu s načelima konzervatorsko-restauratorske etike,
  • planiranje, koordiniranje i izvođenje konzervatorsko-restauratorskoga postupka te
  • planiranje primijenjenih znanstvenih analiza, interpretiranje i vrednovanje rezultata istraživanja koje je izveo netko drugi.

KOMUNIKACIJA:

  • komunikacija i suradnja sa stručnjacima iz srodnih disciplina koji sudjeluju u zaštiti objekata baštine te
  • prezentiranje i argumentirano obrazlaganje vlastitih projekata, tijeka postupka, odabranih metoda i rezultata.