Antje Ehmann i Carles Guerra u MSU
Antje Ehmann i Carles Guerra: Harun Farocki Druga vrsta empatije - SERIJE ZA INVIZIBILNO KINO. U utorak, 27. 02. 2018. u 18:00 h u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU), Zagreb - Dvorana Gorgona.
Razgovor s Antje Ehmann i Carlesom Guerrom vodit će Tanja Vrvilo, uz prikazivanje njihove izložbene video dokumentacije i kratkih Farockijevih filmova, između ostalog, restaurirane kopije Filmskih knjiga (Filmbücher, 1986., 15 min.).
“Empatija je predobra riječ da bi se ostavila bilo kojoj drugoj strani. Empatija je precizniji izraz od identifikacije, njemačka riječ einfühlung ima transgresivni prizvuk. Složenica je od eindringen (prodrijeti) i mitfühlen (suosjećati). Unekoliko, to je silovito suosjećanje. Trebali bismo moći biti tako empatični da to proizvede efekt očuđenja.” (Harun Farocki, Empatija, 2008.)
Izlaganje vizualnih umjetnika i kustosa Antje Ehmann i Carlesa Guerre o radu s filmskom teorijom i praksom Haruna Farockija u različitim dispozitivima pokretnih slika polazi od Farockijeva manifestnog teksta pod naslovom Empatija o nužnosti ponovnog prisvajanja tog važnog pojma koji je bio prepušten neprijatelju, srednjostrujaškom filmu i industriji zabave. Od 1960-ih, Brechtov efekt distanciranja nametnuo je zahtjev za de-romantizacijom i objektivnošću u dokumentarističkim praksama, ali Farocki u tekstu iz 2008. poziva na revidiranje i ponovno prisvajanje silovitog suosjećanja, za drugu vrstu empatije.
Upravo su riječju Empatija (Harun Farocki. Empatia) Ehmann i Guerra naslovili središnji dio svoje Farockijeve izložbene trilogije u Fondaciji Antoni Tàpies u Barceloni, 2016. Prvi dio, pod naslovom Što je u pitanju (Harun Farocki. Lo que está en juego | What is at Stake), u Institutu Valencià d’Art Modern iste godine, fokusirao se na nadzorne i radne slike te tehnologije gledanja, a Empatija je predstavila Farockijeve amblematske militantne filmove koji kombiniraju didaktiku i političku agitaciju s brehtijanskom izvedbom intelektualne i umjetničke emancipacije te niz radova koji su analizirali promjene u procesima rada i njihove reprezentacije u suvremenim društvima. Treći dio, pod naslovom Drugim sredstvima (Harun Farocki: Mit anderen mitteln | By Other Means), uz izložbe u berlinskom n.b.k. obuhvatio je i cjelovitu Farockijevu retrospektivu u Arsenalu 2017. godine.
Prije osam godina, 12. prosinca 2009. u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, otvorenom samo dan ranije, Harun Farocki je održao predavanje o svom novom radu Ozbiljne igre (Ernste Spiele) uz kustoski program filmova i instalacija koji je priredio teoretičar Volker Pantenburg za treće izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma. Kako raditi sa slikama i kako slike rade? Što se događa kada filmske slike migriraju iz kina u umjetničke prostore? Kako raditi s filmovima, instalacijama, dokumentima, tekstovima, materijalima i dokumentacijom autora više od stotinu filmova, čiji je životni rad bio posvećen proizvodnji i analizi filmskih slika te kritici struktura moći upisanim u slikama? U svojim programatskim tekstovima Što treba učiniti (Was getan werden soll) i Upitnik (Umfrage) iz 1975. i 1976. godine, Farocki je predvidio takav istraživački institut, “isprva ured za poticanje i koordiniranje dokumentarnog rada, u konačnici nacionalna biblioteka slika”. Od osnutka 2015. godine, Institut Harun Farocki radi s njegovim neiscrpnim arhivom umjetničke teorije i filozofije pokretnih slika, koji tek treba otkriti.
Video instalacija za šest ekrana Proždirati ili letjeti (Fressen oder Fliegen | Feasting of Flying) Haruna Farockija i Antje Ehmann, također iz 2008. kao i tekst o empatiji, multiplicira izmještanje mjesta reza izvan montažne sobe i izvan filmskih slika. Mogli bismo reći, doslovno izlaže ključne Farockijeve ideje meke montaže i montaže s udaljenosti u izložbenim prostorima. Gledatelji i autori su smješteni na međumjestima reza, između slika. Dekonstrukcija tragičnog filmskog junaka, koju smo otvorili 20. siječnja u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti, aludira na izjavu filmskog teoretičara Helmuta Färbera: “Jedni seciraju pticu da bi je pojeli, a drugi da bi razotkrili kako leti.”
Antje Ehmann je video umjetnica i kustosica, koautorica niza radova i izložbi s Harunom Farockijem, između ostalog, kolektivnog radioničkog projekta Rad u jednom kadru (Labour in a Single Shot, 2011.-2014.) s više od 400 jednominutnih filmova na temu rada, snimljenih u 15 gradova širom svijeta. Autorica je brojnih tekstova, urednica knjiga i publikacija (npr. Harun Farocki. Against What? Against Whom?, ur. Antje Ehmann i Kodwo Eshun, 2009.), kustosica brojnih filmskih i izložbenih programa, članica odbora Instituta Harun Farocki.
Carles Guerra je kustos, teoretičar, video umjetnik, direktor Fundació Antoni Tàpies u Barceloni. Predaje na Universitat Pompeu Fabra i član je projekta posvećenog analizi suvremenih dokumentarni praksi na Bard College, New York (Center for Curatorial Studies). Autor je brojnih eseja i publikacija, video eseja N za Negrija (N for Negri, 2000.), kustos mnogih izložbi, npr. Art & Language Uncompleted. The Philippe Méaille Collection (2014.), Nitrate. Xavier Ribas (2014.), 1979. A Monument to Radical Moments (2011.), Antiphotojournalism (2010.), Situationist Cinema. Joaquim Jordà (2006.).
Program se odvija u sklopu projekta umjetničke organizacije Film-protufilm Serije za invizibilno kino i višegodišnjeg istraživanja Filmske mutacije za promišljanje modusa prijenosa filmskog dispozitiva u digitalnom dobu, kustosice Tanje Vrvilo. U fokusu ovogodišnjeg istraživanja je filozofija tehničkih slika i migrantska misao egzilskog mediologa Viléma Flussera, po uzoru na Farockijev filmski dijalog Schlagworte - Schlagbilder. Ein Gespräch mit Vilém Flusser (1986.).
Partneri i suorganizatori: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Institut Harun Farocki, Harun Farocki GbR, Fundació Antoni Tàpies, Multimedijalni institut mi2. Naše programe podržavaju: Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture RH, Ured za kulturu Grada Zagreba i Zaklada Kultura Nova.
