AMELA FRANKL / Artist Talk
KABINET SLIKARSKOG ODSJEKA / ILICA 85 / 19. 4. 2018. 19h
Tijekom pune dvije godine (2011.-2013.) umjetnica Amela Frankl radila je na projektu Što nosim i povremeno ga predstavljala u prostoru Ekstenzije Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Umjetnica je u projektu okupila deset kustosa i kustoskih kolektiva koji su aktivno sudjelovali u statusu naručitelja dajući umjetnici zadatak vezan uz njenu životnu i umjetničku povezanost s Parizom i Francuskom. Sudjelovali su Iva Radmila Janković, Marina Viculin, Feđa Vukić, Kornel Šeper, BLOK/Ivana Hanaček, Vesna Vuković, Evelina Turković, DeLVe/Ivana Bago, Irena Bekić, Tanja Vrvilo, Kontejner/Sunčica Ostoić i Olga Majcen Linn.
Frankl je te kompleksne i izazovne zadatke izvršavala nastojeći svoju umjetničku poziciju staviti u drugi plan te tako otvoriti prostor suradničkim i, naposljetku, empatičkim praksama.
Rezultat dvogodišnjeg projekta je višedijelna publikacija, stanoviti retro vodič koji dokumentira sve faze rada na pojedinačnim narudžbama popraćen pogovorom kustosa projekta Tihomira Milovca te refleksivnim razgovorima umjetnice s tri likovne kritičarke i kustosice: Ružicom Šimunović, Olgom Majcen Linn i Sandrom Križić Roban. Kao sastavni dio tiskane su četiri knjige prijevoda francuskih filozofa čiji su tekstovi bili umjetničino uporište pri radu na projektu. To su Étienne de la Boétie: Rasprava o dobrovoljnom ropstvu (prijevod Marija Spajić); Gilles Deleuze: Hladno i okrutno / Predstavljanje Sachera Masocha (prijevod Mirna Šimat); Georges Perec: Ellis Island (prijevod Vanda Mikšić); Jean-Paul Sartre : Razmišljanja o židovskom pitanju (prijevod Leni Bastaić).
Multimedijalna umjetnica, Amela Frankl rođena je u Zagrebu 1963. godine. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine.
“Upličući u radove vlastite osobne priče i konkretne životne situacije, kroz medijatorsku umjetničku praksu i strategiju tematizira pitanja osobnih i društvenih sloboda, naših privatnih i javnih života, spremnosti na suradnje te empatije kao društveno neophodne prakse.“...T.Milovac
Runaway Art je trogodišnji projekt suradnje Muzeja suvremene umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna i švicarske fondacije ARTMENTOR. Edukativni programi suradnje proizlaze iz izložbene djelatnosti i stalnog postava MSU-a, tako se umjetnički radovi, teme ili pak umjetničke pojave interpretiraju kroz edukativne projekte, stručna vodstva, razgovore s umjetnicima, kratke prezentacije, predavanja i seminare. Ovaj program ima višestruku važnost, pored osnaživanja suradnje između institucija, studenti i učenici imat će priliku na zanimljiv i inovativan način upoznati svijet suvremenih umjetničkih praksi.
