In memoriam STJEPAN GRAČAN
U nedjelju, 6. veljače 2022., u 82. godini života preminuo je čuveni hrvatski akademski kipar Stjepan Gračan.
Stjepan Gračan rođen je 1941. godine u Prugovcu u Podravini. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Studij povijesti umjetnosti i psihologije upisao je 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon položena četiri semestra, položio je prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te se upisao na Odsjeku kiparstva. Diplomirao je 1967., u klasi prof. Antuna Augustinčića, a potom upisao postdiplomski studij monumentalne plastike, koji je na istoj Akademiji završio 1968.godine.
Od 1969. do 1971. suradnik je Majstorske radionice prof. A. Augustinčića. Godine 1962. još kao student povijesti umjetnosti priredio je svoju prvu samostalnu izložbu skulptura u Galeriji mladih u Osijeku. Godine 1970. s umjetnicima B. Bunićem, R. Petrićem i M. Vucom osnovao je u Zagrebu Likovnu grupu Biafra. Od 1969. do 1971. stalni je likovni kritičar osječkog dnevnika „Glas Slavonije“, a u godinama što slijede povremeno piše predgovore izložbama, te kao urednik surađuje s likovnim časopisima „LL“ i „Likum“.
Godine 1971. dobio je prvu nagradu na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu. Od 1975. kontinuirano surađuje kao kipar sa zagrebačkim kazalištima, te kazalištima u Splitu, Osijeku, i Dubrovniku, te povremeno s HTV-om. Od 1979. bavio se i kazališnom scenografijom. Realizirao je petnaestak scenografija.
Kao član HDLU-a vršio je razne funkcije u Društvu u intervalu od 1969. do 1980. (uz ostalo, bio je u više navrata član Upravnog odbora te tajnik i potpredsjednik Društva). 2016. godine za svoj umjetnički rada nagrađen je Nagradom HDLU-a za životno djelo.
Realizirao je preko 30 samostalnih izložbi skulptura (Zagreb, Osijek, Split, Rijeka, Sl. Brod, Varaždin, Subotica, Maribor, Koprivnica), među kojima recentnu veliku retrospektivu u Gliptoteci HAZU 2016. godine. Sudjelovao je na oko 270 žiriranih izložaba u zemlji, te na 15 izložaba u inozemstvu (Pariz, Beč, München, Atena, Prag, Michigan, Pittsburgh, Chicago, Pečuh). Realizirao je 28 javnih skulptura, od čega 15 spomenika (u Zagrebu spomenike V. Nazoru, M. J. Zagorki, Sv. Ivanu Nepomuku, Kumici, u Osijeku spomenik A. Cesarcu, a u Vrbovcu Papi Ivanu Pavlu II.). Gračanova se djela nalaze u nekoliko nacionalnih i internacionalnih muzeja i galerija (Zagreb, Osijek, Koprivnica, Rovinj, Slavonski Brod, Zadar, Vukovar, Dubrovnik, Rim, Prag, Veliki Borištof, Michigan.).
Kao kipar dobitnik je nekoliko uglednih nagrada od kojih izdvajamo: nagradu III. Salona mladih, I. nagradu na natječaju za spomenik V. Nazoru u Zagrebu, nagradu V. Salona mladih, Izvedbenu nagradu na natječaju za spomenik „Gradiščanska majka“ u Gradišću, III. na natječaju za spomenik A. Šenoi u Zagrebu te II. nagradu na natječaju za spomenik. V. Holjevcu u Zagrebu.
Od 1983. do 1990. zaposlen je kao kipar u zagrebačkom kazalištu „Komedija“. Od 1988. djelovao je kao nastavnik kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1990. izabran je u umjetničko nastavno zvanje docenta, 1997. u redovnog profesora, a 2001. u redovnog profesora u trajnom zvanju. Od 1995. bio je prodekan za nastavu, a od 1999. do 2002. dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od 2004. do 2006. bio je gostujući profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku. Umirovljen je 2011. u zvanju trajnog redovnog profesora, a 2012. izabran je u počasno zvanje profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.
Vijest s web stranice HDLU: https://www.hdlu.hr/2022/02/in-memoriam-stjepan-gracan/
