Ana Hušman: Arboretumi, prašume i bilježnice tete Lidije

Galerija AŽ poziva na otvorenje izložbe Ane Hušman „Arboretumi, prašume i bilježnice tete Lidije” 16. listopada 2026. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 8. studenoga 2026.

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Ane Hušman "Arboretumi, prašume i bilježnice tete Lidije" koje će se održati 16. listopada u 19h u Galeriji AŽ.
Izložba je otvorena do 8. studenog 2026.

„Šumska ciklama – šumska ciklama najviše se koristi u obliku suhog praška za: čišćenje crijeva i liječenje jakih glavobolja – ‘migrena’, polipa nosa, starih smrdljivih rana i čireva”, čitamo u jednoj od smjernica za korištenje biljaka u potencijalno ljekovite svrhe. Uputa se ne nalazi u nekom medicinskom ili biljno-ljekarničkom časopisu, već u bilježnici Anine tete Lidije. Lidijinih je bilježnica više, a svaka se bavi određenom temom – od recepata do uzgoja biljaka i svakodnevnih zapažanja. Sve ih odlikuje iznimna sistematičnost i gotovo kataloški karakter.
Nakon Lidijine smrti bilježnice je naslijedila njena nećakinja, umjetnica Ana Hušman. Izložbom “Arboretumi, prašume i bilježnice tete Lidije” Ana ulazi u dijalog s pokojnom tetom, čiji lik postaje protagonist i nositelj pripovijesti koja nam se otvara u slojevima.
Ana nastavlja tragom Lidijinih bilježnica, sakupljajući biljke i lišće različitog drveća o kojem čita u tetinim svescima i od kojih izrađuje papire. Ti će papiri jednoga dana postati predlist umjetničke knjige u kojoj će se ispreplitati umjetničina osobna iskustva, citati iz Lidijinih bilježnica i sjećanja na Lidiju s događajima koji su pratili Anino istraživanje biljnog svijeta. Papira je mnogo jer bilo je mnogo biljaka koje je valjalo istražiti. Različitih nijansi bež boje, ovisno o biljci od koje su nastali, papiri su izloženi na zidu Galerije AŽ u nizu koji podsjeća na katalog, prizivajući sistematičnost tetinih bilježnica.
Naziv izložbe spaja dva ekosustava koje umjetnica dovodi u međusobni odnos – arboretum i prašumu. Između uređenog prostora arboretuma, u kojem je priroda podvrgnuta ljudskom redu, i prašume, čiji se život odvija mimo naših nastojanja da ga obuzdamo, nailazimo na prostor za promišljanje dviju naizgled suprotstavljenih težnji. Potreba za redom i kontrolom, toliko vidljiva u sistematičnosti Lidijinih bilježnica nadmeće se s čežnjom za slobodom koju, čini se, protagonistica ove priče sama nikada nije iskusila. Naime, nakon što je kao dijete oboljela od tuberkuloze, Lidija je bila krhkog zdravlja, pa je ostala živjeti s roditeljima sve do njihove smrti.
Hušman u Galeriji AŽ izlaže i tekstualne fragmente iz buduće knjige kojima posjetitelja vodi kroz priču o sustavnim pokušajima uspostavljanja reda i istodobnoj nemogućnosti da se on održi, kao što se ni uspomene u potpunosti ne mogu staviti pod kontrolu njihovom „katalogizacijom”.
U pokušaju da izmašta tetinu svakodnevicu, Ana Hušman obilazi mjesta koja povezuje s biljnim svijetom koji je Lidija toliko voljela. Među njima su i različiti šumski krajolici, čija se značenja ne iscrpljuju u odnosu čovjeka i prirode, već obuhvaćaju i povijesna iskustva opasnosti, ograničenog kretanja i ugrožene slobode. Umjetnica tako obilazi prašumu Perućicu, povezanu s ratnim iskustvom Sutjeske, obilježenim bijegom i pokušajima proboja kroz neprijateljski obruč, kao i prašumu hrasta lužnjaka Prašnik, koja je bila minirana tijekom ratnih zbivanja devedesetih godina, a poslije razminirana. S miniranim područjima susreće se i u Lici. Premda su ti lokaliteti vezani uz različite prostore i kontekste, njihovo obilazak otvara joj srodno pitanje: koliko je prostor doista slobodan i dostupan ako se opasnost skriva ispod njegove površine? U videu koji izlaže u sklopu izložbe, a u kojem se pojavljuju freske Krste Hegedušića snimljene u memorijalnom centru u blizini Perućice, Hušman promišlja odnose između krajolika, povijesnog iskustva i granica ljudske kontrole. Istražujući Lidijine bilježnice, iznova se vraća pitanju: koliko je uopće moguće nešto kontrolirati, bilo da je riječ o krajoliku, životu ili sjećanju, a da pritom nešto ipak ne ostane skriveno, neuhvatljivo ili čak opasno?
Mirna Rul

Ana Hušman u svojim radovima raščlanjuje strukturu i teksturu filmskih elemenata kroz različite forme filma, instalacije, knjige, zapisa slike, zvuka, teksta. Eksperimentira s mogućnostima animacije, dokumentarnim i igranim elementima u filmu, glasom i artikulacijom. Unutar radnih procesa, zanima je propitivanje i obrtanje pozicije amaterskog i profesionalnog subjekta performativnosti, samog medija te struktura koje diktiraju i proizvode obrasce ponašanja. Radi kao redovna profesorica na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Suosnivačica je udruge RESTART, gdje već dugi niz godina vodi program filmske edukacije za velike i male.
Za svoje posljednje radove dobila je više domaćih i internacionalnih nagrada.
Njezini radovi prikazani su na izložbama i festivalima diljem svijeta; 9th Gwangju Biennale, 53 Oktobarski salon, Beograd, Medienturm Gallery, Graz; On the Eastern Front, Ludwig Museum of Contemporary Arts, Budapest; “lucy” bodig & ART ON STAGE, URA, Istanbul, Stuttgarter Filmwinter; International Film Festival Rotterdam, 25 fps, Zagreb; DOK, Leipzig.