Preskoči na glavni sadržaj

Arhivalija mjeseca - listopad 2026

Obnovljena zgrada Slave Raškaj u Ilici 83

SLAVA RAŠKAJ - povijest zgrade

Zgrada Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj u Ilici 83. čije prostore od jeseni 2026.g. koristi Akademija likovnih umjetnosti nekada je bila jedna od najstarijih javnih bolnica grada Zagreba, a njezine najznačajnije faze gradnje (1870. i 1888.) vežu se uz bolnicu sestara Milosrdnica i Prvog zagrebačkog rodilišta i primaljskog učilišta. Ova upravo obnovljena zgrada,  svojim volumenom i reprezentativnim neoklasicističkim pročeljem i danas predstavlja prepoznatljivu vizuru donjogradskog bloka omeđenog ulicama Ilicom, Kačićevom, Primorskom i Prilazom.

Dolaskom članica Družbe sestara milosrdnica sv.Vinka Paulskog na prostor Hrvatske počinje pružanje institucionalne skrbi bolesnima i potrebitima i podizanje stupnja obrazovanja prvenstveno ženske populacije. Sestre milosrdnice 1870.g. kupuju parcelu s kućom obitelji Matošić Kotar u Ilici 83. s tri jutra zemlje novcem iz ostavštine biskupa Haulika. Nakon dogradnje južnog krila u zgradi djeluje Opća zemaljska bolnica, sa dvorišnim prostorima staje, bolničke stolarije i mrtvačnice, a nekoliko godina kasnije otvara se Kraljevsko primaljsko učilište. Primaljsko učilište i Zemaljsko rodilište započinju s radom 1. studenog 1877. godine, i to je bila 1. specijalizirana ustanova za porode i obrazovanje primalja u Hrvatskoj.

Nacrt dogradnje južnog krila za potrebe Bolnice sestara milosrdnica, 1870. (DAZG–240, Zbirka građevinske dokumentacije)
Primaljsko učilište i zemaljsko rodilište, oko 1890., (fotografija iz knjige Antun Lobmayer, Kraljevsko primaljsko učilište i zemaljsko rodilište, Zagreb, 1896.)

Današnji reprezentativan izgled bolnica dobiva 1888. g. kada se građevina povisuje za 1 kat te pročelje proširuje na zapad. Graditelj koji daje današnji prepoznatljiv izgled zgradi 1888.godine, u drugoj fazi gradnje je Ivan Holz, požeški graditelj.

1894.godine, zaslugom Izidora Kršnjavog u zgradu bolnice Sestara Milosrdnica u Ilici 83. premješta se Zavod za odgoj gluhonijeme djece, gdje od tada počinje praktički, teorijski i znanstveni razvitak hrvatske surdologije. Od 1895.g. u zgradi djeluje i Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece.  Krajem 70-tih godina 20.st. u zgradi počinje djelovati Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj.

Jedan od najzanimljivijih dijelova građevine je nekadašnja bolnička kapelica, popularno nazvana i „Plava soba“ (zbog otkrivenog svoda plave boje sa zlatnim zvjezdicama) smještena u središnjem dijelu građevine na prvom i drugom katu. Recentna obnova vratila joj je prave dimenzije i izgled.

Iako ova zgrada nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro njena zanimljiva povijest i namjena, kao i  visoki domet arhitekture toga doba, zgradu u Ilici 83. čine važnom u povijesti gradnje Zagreba kraja 19. stoljeća. Stoga je ova obnova bila sretna okolnost da se po prvi puta od njene izgradnje provede obnova izvorne arhitekture s karakterističnim oblikovnim obilježjima.

8
Mosinger i Breyer, Zgrada Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece, Zagreb, početak 20.st. (Tifološki muzej, Inv. broj: 990.1:ZAG 3199)
Mosinger i Breyer, Zgrada Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece, Zagreb, početak 20.st. (Tifološki muzej, Inv. broj: 990.1:ZAG 3199)
Stanje prije obnove, južno krilo istočna strana
Stanje prije obnove, južno krilo istočna strana
Stanje prije obnove, južno krilo
Stanje prije obnove, južno krilo
Stanje prije obnove
Stanje prije obnove
Stanje prije obnove, pročelje
Stanje prije obnove, pročelje
Stanje nakon obnove, pročelje
Stanje nakon obnove, pročelje
Stanje nakon obnove, unutrašnjost
Stanje nakon obnove, unutrašnjost