prof. dr. art. Aleksandar Battista Ilić

Rođen je 1965. u Zagrebu. Multidisciplinarni je umjetnik čiji rad kroz totalno umjetničko djelo povezuje performans, fotografiju, film, edukaciju i urbane intervencije sa zajednicom i ekologijom te međuvrsnom pravednošću. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1992., a 2000. boravio na studijskom usavršavanju u Columbusu (Ohio).
Njegov rad počinje 1983. istraživanjem prirode kao i praznih prostora te odnosa čovjeka prema krizi u okolišu. Smatra se jednim od pionira umjetnosti angažirane u zajednici (community art). Od 1990. do 1994. vodi kolektiv EgoEast, koji istražuje hrvatsku radikalnu umjetnost od 1950-ih.
Sredinom devedesetih, zajedno s Ivanom Keser i Tomislavom Gotovcem, pokreće desetogodišnji projekt Weekend Art: Hallelujah the Hill (1995.–2005.) - šetnje Medvednicom pretvorene u dugotrajni performans i opsežan fotografski projekt o čovjeku, prirodi i klimatskoj krizi. Usporedno izvode i performanse uživo u vodećim svjetskim institucijama, uključujući i seriju kolektivnih performansa, neverbalne „Body film“ eseje. 
Godine 2000. pokreće Zagrebačku komunu, a 2001. s Ivanom Keser (uz Gotovca kao suosnivača) osniva udrugu Community Art/Umjetnost zajednice u Ilici 89. Djeluju kroz radionice, predavanja, javne rasprave i intervencije, uspostavljajući Community Art školu i Stalni javni forum s projektima poput Persona non Grata i Normalizacije.
Od 2016. surađuje s Ivanom Nikolić Popović na projektu Ilica: Q'ART, koji Ilicu kao simbol zapuštenog gradskog ekosustava revitalizira kroz zajedničke umjetničke akcije (npr. Mi građani smo grad), potičući slične inicijative diljem Hrvatske.
Tijekom pandemije, potresa i poplave 2020. postavlja Crvene križeve na oštećene zgrade kao simbol solidarnosti i brige za grad. Godine 2021. pokreće koncepciju izložbi Društveni procesi na fasadama i javnim prostorima Ilice.
Izlagao je u muzejima moderne umjetnosti diljem svijeta — Barceloni, Beču, Berlinu, Budimpešti, Dublinu, Kyotu, Lyonu, New Yorku, Stockholmu i drugima. Suosnivač je studija Novih medija na ALU-u u Zagrebu, gdje predaje i bio dekanom u više mandata, zalažući se za misiju da sveučilište mora služiti  zajednici. 
O njegovom radu pisali su Kunstforum, Art Press, Flash Art i Art in America, a spominje se i u publikacijama poput Central and Eastern European Art Since 1950 i MoMA-inim Primary Documents.

U svom umjetničkom radu i pedagoškom radu, koji su međusobno značajno povezani, težište stavljam na umjetnički rad u prirodi, zajednici, novim medijima i društvenim praksama,  kao multidisciplinarni umjetnik i istraživač.
Od svojih početaka 1983. godine, u radovima s prirodom, a kasnije serijama praznih prostora počeo sam promišljati odnose ljudi u ekosustavu krize. Moj rad nije nikada bio usmjeren isključivo na objekt ili sliku, već na gestu, zajednicu i proces. Zanima me kako umjetnost može aktivirati kolektiv, procesirati bolne točke društva i prirode te postati totalno umjetničko djelo koje uključuje performans, fotografiju, film, edukaciju i urbanu intervenciju kao jednakovrijedne jezike.
Bavim se interdisciplinarnim i procesnim projektima, performansom, filmom, fotografijom, novim kulturnim i društvenim praksama, kao i  grupnim projektima i kolektivima. 
Svojim  umjetničkim radom proširujem percepciju s formalnih likovnih odnosa na percepciju relacija među ljudima. Stoga su moji performansi često male uobičajene radnje ili odlasci s prijateljima na izlet u planinu, pri čemu dokumentiram ta druženja i putem poslije izvedenih performansa u znamenitim muzejskim institucijama širom svijeta poput rituala svjedočim o vrijednosti elementarnih ljudskih relacija. 
Bitan element mog umjetničkog rada usmjeren je na promatranje i spoznavanje iskustva, osobnog osjećaja te vrijednosti koju umjetnička gesta ima svjedočeći o tom direktnom iskustvu.
U svom radu ne razlikujem dokumentaciju od direktnog iskustva, a pojedine radove ne dokumentiram, izražavajući tako svoj umjetnički stav. Utoliko biram performans i umjetničke akcije kao formu direktnih relacija među ljudima, kao formu direktnog iskustva, promišljajući koliko takva umjetnička gesta utječe na relacije u društvu, među ljudima, percipirajući i ukazujući na neuralgične točke društva. 
Kada sam 2020., u godini pandemije, potresa i poplave, postavljao Crvene križeve na fasade ranjenih zgrada, to nije bio simbol nego poziv — na pomoć, suosjećanje, solidarnost. Jer, kako sam znao reći: ja sam kao pećinski čovjek, a ulica je moja pećina.
Vjerujem da umjetnost danas mora služiti zajednici jednako koliko i samostalnom istraživanju — to je uvjerenje koje nosim i kao profesor, i kao umjetnik, i kao građanin grada koji, iznova i iznova, pokušavam razumjeti kroz gestu, hodanje i zajedničko djelovanje.

2000. – 2026 - u procesu, Projekt COMMUNITY ART / UMJETNOST ZAJEDNICE

2016. - 2021. – Projekt Q'ART: prirodni i društveni procesi, Zagreb, kolaborativni umjetnički projekt u zajednici i javnom prostoru, Zagreb

2020. - Postavljanje crvenih križeva na oštećene zgrade u Ilici, Zagreb, umjetnička akcija, umjetničke instalacije na šest zgrada oštećenih u potresu

2013./2014. - AERODROM (Airport), animirani film, koautor  međunarodnog projekta i švicarsko-hrvatske koprodukcije (Nagrada za najbolji švicarski film 2015)

2001. - 2010. - projekt BODY FILM ESSAY, serija multimedijalnih kino i kazališnih performansa u nekoliko europskih institucija i muzeja (Kunsthalle Basel i Tanzquartier Beč, Muzej moderne umjetnosti, Dublin)

1995. - 2005. - WEEKEND ART: Halleluiah the Hill, desetogodišnji projekt i performans na planini Medvednici pokraj Zagreba

2001. – MARKING THE TERRITORY, skupna izložba,  Irish Museum of Modern Art, Dublin

1999. – AFTER THE WALL, skupna izložba, Moderna Museet, Stockholm; Hamburger Banhof; Berlin

Predstavljen u knjigama:

2002, Primary Document : A Sourcebook for Eastern and Central European Art since the 1950s, Museum of Modern Art

 – MoMA, New York & MIT Press, Boston,
2020, Maja i Reuben Fowkes, Central and Eastern European Art Since 1950 (World of Art), Thames&Hudson