Preskoči na glavni sadržaj

Ambijent

Fran Rožac, Slikarstvo, Završni rad, 1. 1. 2026.

Mentor

Sažetak

Ovaj rad istražuje transformaciju odnosa čovjeka i prirode pod utjecajem tehnološkog napretka i digitalne izolacije u 21. stoljeću, koji su pojedinca otuđili od okoliša, zajednice i samoga sebe. U središtu rasprave nalazi se pojam dehumanizacije, s pomoću kojeg se otvara prostor ekološku reintegraciju kroz napuštanje antropocentrične pozicije. Na teorijskoj razini, rad suprotstavlja dva smjera metamorfoze: zoomorfizam Franza Kafke, u kojem se subjekt pod pritiskom sustava zatvara u kruti, nepropusni "krhki oklop" koji ga vodi u izolaciju i smrt, te ekofeministički koncept fitomorfizma. Kroz fitomorfizam i teoriju transkorporalnosti Stacy Alaimo, ljudsko tijelo gubi svoje čvrste granice i redefinira se kao porozna struktura u neprekidnom toku razmjene s okolišem. Teorijske postavke i bogat simbolizam prirodnih motiva u radu se praktično utjelovljuju kroz umjetnički rad od 12 kamenih pločica slobodne kompozicije koja oponaša biljni rast. Kroz tjelesne položaje inspirirane filozofijom joge te taktilnost samog kamena kao prastarog medija, rad nastoji vizualno i materijalno izbrisati granicu između ljudskog i ne-ljudskog tijela. Eksperimentiranjem s prirodnom poroznošću podloge te svjesnim zadržavanjem njezinih izvornih karakteristika, ostvarena je temeljna ideja cijeloga rada, adaptacija prema prirodi, a ne protiv nje.