Preskoči na glavni sadržaj

Animalija u suživotu ljudi

Neva Kosić, Likovna kultura, Završni rad, 1. 1. 2025.

Mentor

Sažetak

Većina kućanstava u svijetu ima životinje s kojima obitelji žive. Bile to životinje veličine malog prsta ili one koje utrostručuju težinu samog čovjeka, mi kao ljudi volimo dijeliti život s njima te ih ponekad nazivamo članovima obitelji. No, postavljaju se pitanja: živi li moja životinja dobro? Radim li neke greške u našem odnosu? U svom umjetničkom izričaju odlučila sam se baviti pitanjima odnosa između ljudi i životinja. Dok mi ljudi imamo prirodan način međusobnog komuniciranja, iako to ponekad biramo ignorirati, često zanemarujemo komunikaciju koju možemo uspostaviti sa životinjama koje su našle mjesto u našim domovima. Moj rad se odnosi na to kako mi, kao ljudi, aktivno utječemo na način komunikacije sa životinjama koje tvrdimo da volimo. Na predmetu grafike odlučila sam prikazati suprotnost između pravilne i nepravilne brige o životinjama. Tehnika kojom sam radila omogućila mi je da prikažem te suprotnosti. Naglašavam problem neznanja i zanemarivanja potreba životinja, simbolizirajući koliko smo daleko od stvarnog razumijevanja i odgovorne brige za njih. Također ističem potrebu za edukacijom i svjesnim pružanjem adekvatne skrbi kako bi životinje mogle živjeti sretno i zdravo. Kroz moj skulptorski proces na kolegiju kiparstva ističem kako proces brige može imati devastirajuće rezultate. Loše osobine mogu uništiti ono što smo gradili s ljubavlju. Rad simbolizira naš odnos prema ljubimcima, gdje prenošenje negativnih osobina na životinje dovodi do njihovog mentalnog i fizičkog uništenja. Dok u svim prijašnjim radovima ističem proces, u slikarskom diptihu odlučila sam ući u ironiju. Naime, uvijek sam kritizirala ljude koji svoje životinje tretiraju kao djecu ili kao druge osobe, ali na ovom diptihu odlučila sam životinjama dati ljudske osobine. Iako se na prvi pogled može činiti da je tema slike vrlo jednostavna, moj je fokus bio prikazati osobne i ljudske situacije kroz prizmu pasa.