Preskoči na glavni sadržaj

Bez naziva

Sara Trlek, Likovna kultura, Završni rad, 1. 1. 2026.

Mentor

Sažetak

Na početku ove godine ušla sam s velikom sumnjom u sebe, u svoje mjesto na Likovnoj akademiji i u obrazovni proces. Pitala sam se je li ovo uopće pravi put za mene. Ta nesigurnost vidljiva je i u mojim radovima iz slikarstva i grafike, Iako su vizualno različiti, kroz oba medija provlače se iste teme: identitet i nesigurnost. Pitanja tko sam, kako me drugi vide i kako sama sebe doživljavam, stalno su prisutna. U kiparstvu sam istraživala teme i tehnike koje su potpuno drugačije od onoga što sam do tada radila. Iznad svega, proces je bio osobno izazovan - ponekad sam osjećala da pokušavam više nego što mogu obraditi, no istovremeno mi je bio izuzetno važan. Kroz rad sam tražila neku vrstu potvrde za sebe - da sam dovoljno dobra, da mogu nastaviti i da imam pravo stvarati ono što osjećam. Tražila sam tu afirmaciju i od drugih, i u tom smislu rad je za mene postao znak: trebam li nastaviti ili odustati.