Preskoči na glavni sadržaj

Jadranska jedra

Tea Trumbić, Grafika, Diplomski rad, 16. 9. 2025.

Mentor

Sažetak

Jadranska jedra naziv je jedne od instrumentalnih skladbi moga oca. Slušajući je, vraćam se u djetinjstvo, u dane kada bi se igrala u jednom kutu sobe dok je moj otac sjedio za klavijaturom skladajući i snimajući razne verzije. Sjećam se kako je zadubljen u note iznova i iznova preslušavao svoje uratke. Taktovi te skladbe duboko su utkani u moju svijest. U međuvremenu je moj otac doživio jak moždani udar, a kada mu je moja majka jednom prilikom postavila pitanje vezano za kompoziciju Jadranska jedra otac se nije mogao sjetiti da ju je ikada skladao. Potaknuta ovom spoznajom, teme demencije, zaborava i potpunog odcjepljenja osobe od nečega što je nekada bilo neizostavni dio nje nisam mogla izbaciti iz misli. Istraživala sam razne umjetnike, gledala filmove i slušala glazbene projekte koji su se bavili ovim temama. Jedini zaključak do kojeg sam mogla doći je da na krevetu leži tijelo mog oca, ali njegov um i dalje je u notnim zapisima Jadranskih jedara, kao i mnogih drugih skladbi koje je stvorio. Ovaj je rad na neki način i moj pokušaj da bolje razumijm oca - umjetnička žica koja nam je zajednička je nit vodilja, najčvršća spona s važnom figurom u mom životu s kojom suvisli dijalog svakog dana postaje sve teži. Kroz dva umjetnička medija koja jedan drugog nadopunjuju, istoimenu seriju linoreza i animaciju popraćenu očevom kompozicijom, odlučila sam njegovim Jedrima dati nov život. Crtežima jedara koja iz figuracije postepeno prerastaju u sve veću apstrakciju te potpuno amorfne oblike simbolično prikazujem umjetnost koja napušta svog stvaraoca. I njegova kompozicija poprima novo ruho, započevši onako kako je originalno skladana, ali postepeno prerastajući u nešto sasvim drugo. Može se reći i da umjetnik u jednom trenutku napušta svoje djelo, dopuštajući mu da u rukama drugoga umjetnika nastavi živjeti i pronađe novi oblik postojanja.