KNJIŽNICA

O KNJIŽNICI

Catharina van Hemessen (1528. – nakon 1565.)

Pripisuje joj se da je prva naslikala autoportret umjetnika/umjetnice za štafelajem. Tada je imala tek 20-ak godina i ponosno je u natpisu istaknula svoje postignuće. Njezini mahom ženski portreti imaju intiman i nereprezentativan karakter.

Sofonisba Anguissola (oko 1532.  – 1625.)

Bila je iznimno cijenjena slikarica u Italiji i u Španjolskoj, gdje je dugo boravila kao dvorska dama na dvoru Filipa II. Naslikala je 20-ak autoportreta, zadnji u dobi od 78 godina. Voljela je prikazivati članove svoje obitelji u druženju, gdje se vidi i obiteljska bliskost i vješta kompozicija i vrsnost u prikazu materijala.

Lavinia Fontana (1552. – 1614.)

Bila je tražena portretistica, no i prva slikarica koja je prikazala akt (ženski), što žene još dugo nisu mogle proučavati jer se smatralo neprimjerenim. Zanimljiv je njezin portret mlade Antoniette (Tognine) Gonsalvus, koja je bolovala od hipertrihoze. Usprkos dlakavom licu i tome što su takvi portreti slikani kao dio zbirki čudnovatih i čudovišnih stvari, djevojčica je dobila ljubak i sramežljiv osmijeh i otvoren pogled i prikazana je sa simpatijom.

Artemisia Gentileschi (1597. – oko 1652./1653.)

Ogromna većina njenih radova posvećena je snažnim i odlučnim biblijskim ženama, često s elementom nasilja, kojemu je i sama bila izložena. Temu Judite i Holoferna, odnosno Judite i sluškinje izvela je nekoliko puta. Osim izravno predstavljena čina, izvrsni su izrazi lica prikazanih likova i složena kompozicija.

Anna Maria van Schurman (1607. – 1678.)

Poznata kao „najučenija žena svoga doba“, prva je žena u Nizozemskoj kojoj je bilo dopušteno pohađati sveučilište, iako je tamo morala sjediti iza zavjese da ne bi ometala muške studente. Govorila je 14 jezika, bila je vrlo obrazovana u području teologije, matematike i geografije, te je napisala traktat o pravu žena na obrazovanje. U umjetničkom području bila je izvrsna u grafici, vezu, modeliranju u vosku, umjetnosti rezanja papira, rezbarenju u drvu i u drugim medijima. Prva je u Nizozemskoj radila portrete u pastelu. Judy Chicago uključila ju je u svoj poznati rad „Dinner Party“.

Judith Leyster (oko 1609. – 1660.)

Uspoređivana je s Fransom Halsom, kojemu su bili pripisani i neki njezini radovi. Slikala je pokrenute likove živa izraza lica; često domaće žanr scene, ponekad i prizore dvosmislena značenja iz ženske perspektive.

Louise Moillon (c. 1610. – 1696.) 

Bila je jako cijenjena kao slikarica mrtvih priroda, što se do tada smatralo manje vrijednim žanrom u Francuskoj. Detaljne prikaze voća i povrća znala je kombinirati s portretima i žanrovskim motivima s tržnice, poput npr. prikaza džeparenja. Uz elegantne aranžmane i fini chiaroscuro efekt, izvrsno je prikazivala raznolike teksture voća i povrća i njihove vibrantne boje.

Rosalba Carriera (1673. – 1757.)

Nakon slikanja dekorativnih minijatura, postala je poznata u Europi po profinjenim pastelima. U alegorijama se može naslutiti i blagi erotski moment. Još za njezina života je zbirku od 150 radova otkupio izborni saski knez i izložio u Dresdenu.

Louise Élisabeth Vigée Le Brun (1755. – 1842.)

Slikala je mnoge članove kraljevskih i plemićkih obitelji u opuštenom, neformalnom izdanju. Osobito su zanimljivi njezine slike s obožavanom kćeri Julie, koje s jedne strane nasljeđuju kompozicije Madona s djetetom, ali prikazuju i iznimnu bliskost majke i kćeri.

Angelica Kauffman (1741. – 1807.)

Podrijetlom Švicarka, slavu i priznanje stekla je u Engleskoj i Italiji. Bila je prva žena koja je slikala tzv. historijske teme, zapravo priče inspirirane poznatim epskim djelima i povijesnim mitovima, a koje su se smatrale najvišom likovnom temom. Njezini prikazi koncentriraju se na ženske likove i način na koji one emocionalno proživljavaju priču u svojoj osami, napuštenosti ili iščekivanju.

Virtualna izložba - (Ne)zaboravljene slikarice

Starije virtualne izložbe možete vidjeti na slijedećoj poveznici.

Copyright © 2011
Sveučilište u Zagrebu
Akademija likovnih umjetnosti
All rights reserved.