Godišnjice Jerolima Miše

Ove godine u rujnu navršila se 135. godišnjica rođenja i 55. godišnjica smrti Jerolima Miše. Godine 1910. počeo je pohađati akademiju u Zagrebu (tada Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt), s koje je ubrzo izbačen jer je u jednome članku kritizirao svoga profesora. Školovanje je nastavio u Italiji, a kasnije u Austriji i Njemačkoj. Na ALU je bio nastavnik od 1943. do umirovljenja 1960. godine.
Miše je u svome likovnom izrazu i u kritičkim člancima prošao raznolike faze. Započeo je u duhu simbolizma i ekspresionizma, u početku se fokusirajući na psihološke portrete, a nerijetko i erotske teme. Kasnije se više okreće realizmu prikaza, s mnoštvom pejzažnih motiva, ponajviše iz Dalmacije, u kojima traži i svojevrsni „nacionalni izraz“. Jedno vrijeme donosi i pojednostavljenije prikaze seoskih ili gradskih scena u duhu socrealističkih tendencija. Kasnije slika velik broj mrtvih priroda.
U kojemu god stilskome smjeru okušavao svoj likovni iskaz, Miše se uvijek pokazuje kao izvrstan crtač i odličan portretist. Te dvije kvalitete najbolje su iskazane u njegovoj znamenitoj mapi „Naši dragi suvremenici“, koju Knjižnica ALU ima u svome fondu. Tiskana je 1944. a sadrži 60 portreta poznatih autora s različitih kulturnih područja, primjerice: D. Cesarić, Jakov Gotovac, Nikola Šop, D. Tadijanović, Tin Ujević, Joza Kljaković, V. Nazor, Branko Gavella i dr.

Balet Čajkovskoga i figura orašara neizostavan su dio svakih božićnih praznika, a Priča o Orašaru više je od 200 godina dio europske kulture.

Originalni tekst pod nazivom „Priča o Orašaru i Mišonji“  napisao je njemački romantičar Ernst Teodor Amadeus Hoffmann, a izašao je 1816. godine u Berlinu u zbirci dječjih priča. Hoffman je bio pravnik, ali i multitalentirana osoba te je djelovao kao pisac, glazbenik, kritičar i slikar. Bio je svakako jedan od najpoznatijih autora svoga doba i jedan od najvažnijih začetnika fantastike u književnosti.

Osim fantastike koja uznemirujuće provaljuje u uštogljenu građansku svakodnevicu, njegove priče često su prožete mračnim ili zastrašujućim elementima. Tako je i priča o Orašaru, koliko god bila bajkovita, složenija i mračnija od one koju vidimo u baletu: kralj osuđuje djecu mišje kraljice na smrt jer su pojeli njegovo omiljeno jelo, potraga za onim tko će osloboditi začaranu princezu traje jako dugo i izgleda beznadna, princeza se odriče svojega izbavitelja jer je sada na nj bačena čarolija i postao je ružan, kralj miševa je sedmoglavo čudovište, otac prijeti Klari da će joj baciti sve lutke ako bude pričala o Orašaru, stanovnici Zemlje slatkiša pate od zubobolje i moraju se braniti od mušica koje im žele pojesti kuće itd. itd.

Hoffmann tekstovi doživjeli su mnoge interpretacije na području psihoanalize, teorije književnosti i sociologije, a imali su izniman utjecaj sa svojim književnim motivima dvojnika, portala u drugi svijet, tajanstvenih osoba s posebnim znanjima, neobjašnjivoga miješanja čudesnoga i svakodnevnoga, odnosa roditelja/mentora i mlade osobe i mnogim drugima.

Priča o Orašaru doživjela je uspjeh i prevedeno je na više jezika. Francusku adaptaciju napravio je 1844. Alexandre Dumas i dao joj jednostavniji i vedriji predznak. 1892. godine su Čajkovski te koreografi Marius Petipa i Lev Ivanov po Dumasovoj verziji kreirali balet čija nas glazba i baletne točke i danas zanose. Libreto izostavlja priču unutar priče o sukobu s mišjim kraljem, začaranoj princezi te dječaku koji spašava princezu i postaje ružni drveni orašar, te se fokusira na odlučujuću bitku, izbavljenje i slavlje u Zemlji igračaka. Tu klasičnu bajkovitu verziju možete doživjeti u izvedbi Baleta Mariinsky (Kirov) iz Sankt Peterburga: https://www.youtube.com/watch?v=Vy62qQidv6o

Nakon Peptipaove koncepcije, koja je ostala temelj za daljnje interpretacije, značajnom se smatra koreografija Georgesa Balenchinea iz 1964. osmišljena za njujorški Balet. Poznata je po tome što je u nju uključeno puno dječjih izvedaba te po raskošnom setu s ogromnim borom: https://www.youtube.com/watch?v=ya4DasxL47g

U novije doba najviše je hvaljena koreografija Petera Wrighta za Royal Ballet London.

Ples pahuljica: https://www.youtube.com/watch?v=UYaIQNjAX_8&list=RDUYaIQNjAX_8&start_radio=1

Ples flautica (mirlitones): https://www.youtube.com/watch?v=V32zWkB1MiY

Šećerna vila: https://www.youtube.com/watch?v=zV1qLYukTH8

Valcer cvijeća: https://www.youtube.com/watch?v=f7KlBEhnvQg

Popularna je i šarenija i spektakularnija izvedba Bostonskog baleta u postavi Mikke Nissinena. U specijalnim izvedbama uključeni su bili čak i likovi iz drugih dječjih priča, npr. Elphaba i Glinda iz Oza, a balet donosi kompletan repertoar baletnih točaka koje se ne prikazuju uvijek, primjerice Ples plišanog medvjedića ili ogromni lik Mother Ginger (Matushka Zizigona):

https://www.youtube.com/watch?v=yipZY5czJjA

Izdanja Orašara redovito su bogato ilustrirana, pa je priča doživjela bezbroj likovnih interpretacija, osobito zadnjih nekoliko decenija, a  neke su postale svjetski poznate i priznate. Najčešće su to prikazi s raskošnim detaljima i bojama koji stvaraju slavljeničku, bajkovitu i magičnu atmosferu. No pojavljuju se i element kapriciozne i uznemirujuće fantazije (Maurice Sendak) ili motivi podrijetlom iz folklorne i lokalne autorove tradicije, npr. iz kazališta sjena kod  Niroota Puttapipata ili tipičnog skandinavskog plošnog i suzdržano obojenog dizajna kod Sanne Annukke. Nika Golz, ruska autorica, i Amerikanka Lisbeth Zwerger, dobitnica Andersenove nagrade, više su puta na različite načine oslikala Priču o Orašaru.

U galeriji možete vidjeti neke od najpoznatijih interpretacija iz raznih razdoblja i od autora iz različitih zemalja.

Za daljnje istraživanje:

Fairy Tale and Fantasy: From Archaic to Postmodern

Maria Nikolajeva

Marvels & Tales, Vol. 17, No. 1, Considering the Kunstmärchen: The History and Development of Literary Fairy Tales (2003), pp. 138-156 (19 pages)