Abel Rodríguez (Mogaje Guihu), Stablo života i obilja, 2020.
Kaii Higashiyama, Opalo lišće pleše na vjetru, 1997.
Tomás Sánchez, Kontemplacija o otoku (Mirno jezero), 2019.
William Kentridge, Where shall we place our hope, 2020.
David Hockney, Bigger Trees Near Warter, 2008.
Peter Doig, Arhitektova kuća u klancu, 1991.
Chaim Soutine, Aleja, 1935.
Georgia O'Keeffe, Lawrence Tree, 1929.
Hilma af Klint, Drvo znanja, 1913.
Gustav Klimt, Drvo života (Stocklet friz – srednji dio), 1910. – 1911.
Hildegarda iz Bingena, Stablo ( knjiga Physica), 1151. – 1158.
Piet Mondrian, Jutro (Crveno stablo), 1908. – 1910.
Egon Schiele, Stabla ujesen, 1911.
Claude Monet, Drvored topola pod vjetrom, 1891.
Gustave Courbet, Veliki hrast kod Flageya, 1864.
Camille Corot, Ravnica s vrbama, Montlhery, 1860-te
Caspar David Friedrich, Hrast u snijegu, 1829.
John Constable, Brijest, 1821.
Van Gogh, Drvo murve, 1889.
Pierre Bonnard, Badem u cvatu, 1930.
Paul Cezanne, Šuma, 1890-ih
Claude Lorrain, Pejzaž s dvorcem (La Crescenza), 1649.
Jacob van Ruisdael, Pejzaž s brezama i potokom, 1670-ih
Meindart Hobbema, Aleja u Middelharnisu, 1689.
Virtualna izložba: Stablo
Zadnjih tjedana sve nam lista i cvjeta po vrtovima i parkovima, pa ovu virtualnu izložbu posvećujemo portretistima stabala u zapadnoj tradiciji.
Iako se i u antici mogu naći elementi pejzaža, on uglavnom služi kao pozadina za neka druga zbivanja. Tijekom srednjega vijeka pejzaž skoro da nestaje, osim u prikazima Rajskoga vrta ili Bogorodice u ružičnjaku, da bi od 15. stoljeća opet počeo figurirati u pastoralnim, religijskim i mitološkim scenama ili u prikazima mjeseci i radova koji ih prate. Pojavljuju se i prve studije stabala, primjerice kod Altdorfera, Durera ili Tiziana. Pejzaž se kao zasebna tema afirmirao u 16. stoljeću u nizozemskom slikarstvu, a od tada se pojavljuju i veliki portretisti stabala.
Kao vjerojatno najvećega i kroz povijest slikarstva najutjecajnijega možemo u 17. stoljeću izdvojiti Jacoba von Ruisdaela. Ostavio je opsežan opus i tipološki vrlo raznolike pejzaže, a jedan od karakterističnih motiva su dramatični prikazi drveća uz vodene površine, s hrastovima i brezama koji pružaju grane prema širokom nebu, neki u punoj snazi, neki već ogoljeli i srušeni. Prikaz divlje i bujne prirode tako u sebi nosi i svojevrstan memento mori. Ruisdaeleov učenik Maindert Hobbema je na slici Avenija u Middelharnisu dao jedan od najupečatljivijih prikaza drvoreda (joha), koji je imao izniman utjecaj i na kasnije slikare. Claude Lorrain, Francuz u Italiji, naslikao je mnoštvo radova na temu „pejzaž s …“. Pejzaž dominira slikom, a u njemu se skriva neka mitološka, eventualno biblijska ili bukolična scena. Lorrain je jedan od prvih koji je skicirao u prirodi, a uveo je i karakterističan motiv sunčevih zraka koje blistaju kroz krošnje
Tijekom romantizma priroda općenito postaje omiljeni motiv, ali ne samo kao lijep vidik, već zadobiva duhovno i simboličko, dapače i mistično značenje. Caspar David Friedrich slikao je veličanstvene planinske pejzaže, a portret gologa i skoro mrtvoga stabla u snijegu i dalje dočarava njegovu snagu i moćnu energiju. John Constable je osim mnogih slika šume i pojedinih stabala napravio i niz fascinantnih studija deblā, hvatajući njihovu tektoniku te teksture, odsjaje i nijanse boja.
Od sredine 19. stoljeću do danas pojavljuje se niz portretista stabala koji ih donose u raznolikim osobnim interpretacijama. Camille Corot je veliki je slikar šume, a iznimne su mu bile slike vrba uz vodene površine, s kontrastom zbijenih kvrgavih debla i vitkih dugačkih grana. Gustav Courbet ostavio je više impresivnih slika drveća. Na njegovim zimskim prizorima možemo osjetiti hladnu mekoću snijega, grube površine golih grana i čvrstu ukorijenjenost stabala. Monet je tijekom ljeta i jeseni 1891. naslikao seriju topola uz rijeku Epte kraj Givernyja. Selo ih je bilo prodalo lokalnom trgovcu drvima, no Monet mu je platio da ih ne posiječe dok slika. Serija od 15 platna koja hvataju promjenjive svjetlosne i atmosferske efekte na krošnjama bila je izložena u Parizu 1892. godine. Gustav Klimt je često slikao stabla, a neki oblik sublimacije je zlatno ornamentirano Drvo života nastalo 1909. godine. Dvije autorice iz udaljenih razdoblja, Hildegarda iz Bingena i Hilma af Klint krenule su od botaničkih istraživanja iz kojih su razvile vizionarske prikaze kozmičkog stabla svijeta i života. Neke autore pamtimo po drugim temama, poput Egona Schielea; no uza poznate aktove stalno je slikao i portrete drveća. Chaim Soutine je više puta slikao veliko stablo na trgu u Vanceu i stabla u Ceretu, ponekad pod udarima vjetra, pa ih doživljavamo kao živa bića koja rastu i gibaju se pred nama. Kad su te slike bile prvi put izložene, kritičari su ih odbacili kao previše divlje. Bonnard je imao svoj vrt i napravio je niz prekrasnih portreta voćaka. Van Gogh je zapamćen po slikama suncem opaljenih žilavih maslina i čempresa Provanse, ali i voćaka u proljetnom cvatu. Za Cezannea su stabla tvorila arhitektoniku svijeta. Osobito su ga privlačila ona koja su izrasla ukoso, a ipak ne ostavljaju dojam nestabilnosti ni kržljavosti. Mondrian je polazeći od slike stabla i čisteći je od svih suvišnih elemenata došao do svojih vertikalno-horizontalnih mreža s plohama čiste boje. Wiliam Kentridge često je pričao o ulozi koju su stabla za njega imala. Doživljava ih kao svjedoke povijesti i fascinira ga ideja da je stablo sakriveno u stranicama knjige koju čitamo. Abel Rodriguez (izvorno: Mogaje Guihu) je autor podrijetlom iz plemena Nonuya iz amazonske prašume u Kolumbiji. Odrastao je učeći o iscjeljiteljskoj i životnoj moći biljaka i u mladosti dobio naziv „onaj koji daje imena biljkama“. Počeo je slikati kad je autohtono stanovništvo protjerano iz svojih staništa, želeći sačuvati sjećanje na spiritualnu, materijalnu i emocionalnu energiju šume i biljaka. David Hockney postao je poznat po prikazima prijatelja u interijerima i uz bazene, no čitav život slikao je i pejzaže. Galeriji Tate je 2008. godine poklonio pejzaž Jorkshirea sastavljen od 50 zasebnih platna koja se međusobno slažu u ogromnu sliku stabala uz vodu. U svojoj 82. godini, za vrijeme covida, boravio je na imanju u Bretanji i tom prigodom nastala je čitava knjiga sa slikama posvećenima proljeću i rascvalim stablima, koje je dijelom radio u plein aireu, a dijelom na Ipadu. Izjavio je da je drveće „poput lica – svako je drukčije“. Peter Doig slika pogled kroz drveće koje nam nešto skriva, stvarajući slutnju nekakve tajne ili potrage za nejasnim sjećanjima. Prikaz prirode na Istoku posebna je tema, a ovdje predstavljamo autora Kaiia Higashiyamu, koji slika kombinacijom zapadne i tradicionalne nihonga tehnike. Slike nastaju sporim procesom, s više različitih kistova i s vlastitim pigmentima, tako da je postupak zapravo vrsta meditacije o stablima, a isti meditativan, transcendentan i spokojan dojam ostavljaju i prikazi. Kubanac Tomás Sánchez slika guste šume palmi i drugih visokih stabala u koje često smješta tek jednu usamljenu figuru. To su pejzaži iznimne mirnoće, gotovo zaustavljenih trenutaka, a prelijepe šume izgledaju zatvoreno i nepronično, kao svijet za sebe, koji izaziva divljenje i strahopoštovanje. Georgia O´ Keeffe slikala je cvijeće intimnim i izrazito femininim pogledom, no napravila je i puno slika drveća. Lawrence tree portret je velikog stabla na imanju D. H. Lawrenca, slikan iz donjeg rakursa s pogledom u krošnju i zvjezdano nebo, tako da se očište može postaviti na različite načine. O´ Keeffe je bila štovateljica Lawrencova književnog rada koji je na nju jako utjecao. Priroda kod njega uvijek ima značajnu ulogu, a stabla mogu biti svojevrsni dvojnici ili pandani glavnih karaktera, pa ćemo i ovaj kratki prikaz završiti Lawrencovom pjesmom posvećenom stablima.
Trees in the Garden
Ah in the thunder air
how still the trees are!
And the lime-tree, lovely and tall, every leaf silent
hardly looses even a last breath of perfume.
And the ghostly, creamy coloured little tree of leaves
white, ivory white among the rambling greens
how evanescent, variegated elder, she hesitates on the green grass
as if, in another moment, she would disappear
with all her grace of foam!
And the larch that is only a column, it goes up too tall to see:
and the balsam-pines that are blue with the grey-blue blueness of
things from the sea,
and the young copper beech, its leaves red-rosy at the ends
how still they are together, they stand so still
in the thunder air, all strangers to one another
as the green grass glows upwards, strangers in the silent garden.
Starije virtualne izložbe možete vidjeti na slijedećoj poveznici.
Knjižnične teme
Spašene knjige
Više možete pročitati na sljedećoj poveznici.
INFORMACIJE
Smještaj
Knjižnica je privremeno smještena u glavnoj zgradi ALU, Ilica 85, treći kat. Do konačnog smještaja dostupan je samo dio knjižničnoga fonda.
Radno vrijeme
Radno vrijeme za korisnike je od 10 do 15 sati.
Odgovorna osoba
Za sva pitanja slobodno se obratite voditeljici knjižnice:
Anđelka Dobrijević Turina
prof. pov. umjetnosti i komp. književnosti, dipl. knjižničarka
mob: 099 258 5840
e-mail: andjelka.dobrijevic.turina@alu.unizg.hr
Korisnici
Svi studenti i djelatnici Akademije imaju pravo posuđivati knjige u Knjižnici ALU. Vanjski korisnici mogu koristiti knjižničnu građu u čitaonici. Posudba je moguća u opravdanim situacijama uz odobrenje voditeljice knjižnice, pri čemu vanjski korisnik treba ispuniti obrazac kojim se obvezuju na čuvanje i povrat građe.
Upis i posudba
Upis u Knjižnicu je besplatan, a korisnički podaci zaštićeni. U pravilu se mogu posuditi najviše 3 knjige, uz rok posudbe od mjesec dana. Upis se ponavlja za svaku ak. godinu.
Povrat knjiga i potvrde o razduženju
Na kraju ak. godine obvezan je povrat svih posuđenih knjiga. Studenti koji ne vrate knjige ostaju zabilježeni u sustavu i ne mogu se upisati u sljedeću godinu.
Prilikom predaje završnoga i diplomskoga rada svi studenti moraju dobiti potvrdu da nemaju dugovanja prema Knjižnici. Molimo studente da putem e-maila zatraže potvrdu barem dan ranije prije nego što im je potrebna te navedu svrhu njezina izdavanja i svoje podatke.
Osnovna pravila ponašanja
Svatko tko ulazi u knjižnični prostor mora se javiti knjižničaru.
Knjige koje se razgledaju ili posuđuju ostavljaju se na stolu kako bi ih knjižničar vratio na ispravno mjesto.
Korisnici se imaju pravo obratiti knjižničaru za pomoć i informacije ili sa svojim prijedlozima.
Korisnici su obvezni čuvati inventar i knjižničnu građu. Oštećena ili izgubljena građa mora se nadoknaditi.
Nije dopušteno dizati buku i praviti nered ili bilo kako ometati ostale korisnike i djelatnike.
Newsletter
Newsletter donosi informacije o radu Knjižnice, poveznice na zanimljive i korisne mrežne izvore ili elektroničku građu, preporuke za čitanje, obavijesti o prinovama i tome sl. Newsletter se šalje na adrese nastavnika i djelatnika Akademije te svih koji su zainteresirani. Dosadašnje objave možete vidjeti na sljedećoj poveznici.
Broj posjetitelja:
