Knjižničarke iz Pack Horse Library

Knjižničarka na konju

Strma staza

Poplavljene staze

Predaja knjige

Čitanje ranjenom čovjeku

(https://uknowledge.uky.edu/wpa_packhorse_librarians/)

Eleanor Roosevelt i PHL

Mary Titcomb

Prvi bookwagon

Black Beauty i Dandy vuku bookwagon

Djeca oko bookwagona

Bookmobil

Čitatelji oko bookmobila

Čitatelji

Sylvia Beach ispred S&C

Beach i Joyce

Beach i Joyce u knjižari

Prvo izdanje Uliksa

Spomen ploča

Današnja knjižara (wikipedia)

Prvi kreveti za goste

Hrabre knjižničarke: Bookmobil, Pack Horse Library, „Uliks“ J. Joycea

Mary Lemist Titcomb – Bookmobil

Bibliobus je danas standardno sredstvo kojim knjižnice omogućuju posudbu knjiga u perifernim i teže dostupnim krajevima. Mala kolica s knjigama za posudbu pojavila su se još u 19. st. u Americi i Engleskoj, no početkom 20. stoljeću tada popularni ženski klubovi počeli su snažno zagovarati ideju da se putujuće knjižnice jače prošire. Prvi sustav tzv. bookwagona osmislila je i organizirala Mary Lemist Titcomb (1857. – 1932.). Iako u njeno doba nije bilo dostupno školovanje za knjižničarstvo a žene su uobičajeno bile njegovateljice ili učiteljice, obrazovala se kroz praksu besplatno radeći u knjižnici. Nakon zaposlenja je brzo napredovala u svome zvanju, te je 1902. pozvana na mjesto glavne knjižničarke u Washington County Free Library u Hagerstownu u Marylandu. Ubrzo je novim i inovativnim metodama jako popularizirala knjigu i čitanje. Privukla je puno mladih čitatelja, izrađivala zanimljive zidne novine i organizirala knjižnične punktove po školama, poštanskim uredima i drugim javnim prostorima. No željela je doći i do zabačenijih krajeva, pa je 1904. osmislila i sama dizajnirala bookmobil koji je vukao konj, nosio je 200-tinjak knjiga, a vozio ga je knjižnični domar koji je dobro poznavao taj kraj. Konjski bookmobil doživio je nesreću (srećom bez smrtnih posljedica) te je zamijenjen motornim, koji je vozio od 1912. do 1932. godine. Taj je imao dodatno ojačane dijelove pa je mogao ponijeti više primjeraka knjiga. Mary Lemist Titcomb organizirala je i školu za knjižničarstvo, a 1914. postala je i potpredsjednica Američke knjižnične udruge.

Knjižničarke na konjima – Pack Horse Library

Velika ekonomska kriza u Americi koja je započela 1929. utjecala je na sva područja života i djelatnosti, pa su i bookmobili prestali prometovati tih godina. Rooseveltov projekt New Deala pokrenut 1933. godine nastojao je uz nova radna mjesta otvoriti i nove mogućnosti obrazovanja. Istočni Kentucky je bio među teže pogođenim područjima, jer se zatvorio velik broj rudnika u gorju Appalachian. Kuće su bile izolirane i siromašne, a više od trećine stanovništva bilo je nepismeno. Nekoliko decenija ranije, godine 1913. May F. Stafford napunila bi svoje bisage knjigama i distribuirala ih po izoliranim farmama i mjesnim školama. Ideju je preuzela Elizabeth Fullerton koja je radila pri Work Progress Administration (WPA) te je 1935. pokrenula Pack Horse Library Project. Veliku podršku je imala u Eleanor Roosevelt, koja je bila osobito zainteresirana za one programe što su poticali zapošljavanje žena i obrazovanje.

Pack Horse Library Project je tijekom trajanja do 1943. zaposlio oko 1000 knjižničarki koje su na konjima donosile knjige u najnepristupačnije dijelove Kentackyja. Često su morale jahati riječnim koritima i strmim stazama i po najružnijem vremenu, a morale su prevladati i početno nepovjerenje stanovništva. Knjižničarke na konjima nisu samo donosile knjige već su i čitale skupinama i pojedincima i podučavale djecu. Uskoro su postale iznimno popularne, pa su mladi ljudi znali preći velik broj kilometara da bi došli do mjesta sastanka.  Po svjedočenjima nekih od njih, knjižničarke na konjima spasile su im život i donijele istinsku radost. „Them books you brought us has saved our lives.”

Sylvia Beach – „Uliks“ J. Joycea

Knjižara „Shakespeare and Company“ svojevrsna je turistička atrakcija U Parizu. Poznata je po svojem izboru knjiga na engleskom i po tome što dopušta mladim autorima da prespavaju u njezinim prostorima u zamjenu za pomoć u radu knjižare. Od njezina otvaranja 1951. vodio ju je vlasnik George Whitman, a nakon njegove smrti 2017. preuzela ju je njegova kći. No sama knjižara svoje je ime i koncept naslijedila od Sylvije Beach, koja je otvorila knjižaru i biblioteku istoga imena 1919. godine. Cilj joj je bio da promovira avangardne i tek nastupajuće autore, pa je knjižara/dnevna knjižnica uskoro postala okupljalište, ured, klub i poštanski ured generacije autora između dva rata. Svoje radove tamo su čitali Andre Gide, Hemingway, Paul Valery, Scott Fitzgerald, T. S. Eliot, Djuna Barnes, G. Stein i mnogi drugi. Sylvia Beach, odnosno njezina knjižara, najpoznatija je ipak po tome što 1922. godine objavila Roman „Uliks“ Jamesa Joycea, čije je publiciranje bilo zabranjeno u Americi i Britaniji.

Knjižara je zatvorena 1941., nakon nacističke okupacije Pariza, a Sylvia Beach je internirana na 6 mjeseci. Uz njezinu privolu, George Whitman je svoju knjižaru „Mistral“ 1964. nazvao „Shakespeare and Company“.