Eratosten

Gottfried Wilhelm Leibniz 

Eva Verona

Eva Verona

Shiyali Ramamrita Ranganathan 

Povodom Dana broja Pi: Matematičari knjižničari

Svake se godine 14. 3. obilježava Dan matematike ili Dan broja Pi, kada se na razne načine pokušava osvijestiti koliko je matematika skriveno prisutna u našim životima i na kakve se kreativne i zabavne načine može koristiti.

Matematika je u knjižnicama prisutna ponajprije kroz Deweyev decimalni sustav, odnosno Univerzalnu decimalnu klasifikaciju koja se razvila iz njega. Melvill Dewey (koji sam nije bio matematičar) podijelio je ljudsko znanje u 10 velikih područja te svakome dodijelio broj, a daljnjim dodavanjem brojeva specificiraju se osobitosti pojedine publikacije (uže područje, jezik, zemlja, oblik izdanja itd.). Dodijeljeni broj ujedno određuje i položaj knjige na polici.

Manje je poznato da je bilo više matematičara koji su jako angažirano radili u knjižnicama i znatno doprinijeli razvoju knjižničarske struke. Jedan od prvih takvih primjera je Eratosten iz Kirene (3. st. pr. Kr.), u svoje doba glavni knjižničar u Aleksandrijskoj biblioteci. Bavio se mnogim područjima, osobito geografijom i matematikom, te je prvi izračunao opseg Zemlje i pronašao metodu za određivanje primarnih brojeva (tzv. Eratostenovo sito). Zna se da je za svoga razdoblja nastojao prikupiti sve bitne i poznate knjige, primjerice tragedije grčkih klasika. Također je inzistirao na detaljnom kopiranju važnih knjiga u knjižnici a to je, po predaji, bilo tako vješto izvođeno da bi vlasnicima vraćali kopije a sebi zadržavali original.

Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. – 1716.) jedan je od onih univerzalnih umova koji je ostavio značajnoga traga u različitim poljima ljudske djelatnosti – spomenimo filozofiju, povijest, pravo, matematiku (infitezimalni i diferencijalni račun), psihologiju, fiziku, inženjerstvo… No značajan je i za razvoj novoga pristupa bibliotekarstvu. Radio je u vojvodskim knjižnicama u Hanoveru i Wolfenbüttelu i nastojao ih izgraditi tako da pokriju temeljna spoznajna područja, za što je izradio vlastitu klasifikaciju. Uredio je abecedni katalog autora i kreirao sustav indeksiranja, odnosno označavanja knjiga. Pozvao je izdavače da redovito šalju sažetke svih tiskanih naslova, što bi pomoglo pri klasifikaciji i indeksiranju. Čak se nadao da bi na taj način mogao sakupiti popis i sadržaj svih tiskanih izdanja od Guttenbergova vremena. Leibniz je sa svojim idejama i uvedenim postupcima zapravo jedan od pionira knjižničarstva.

Jedna priznata i poznata knjižničarka i matematičarka po struci djelovala je u našoj sredini, a ove godine obilježena je 120. godišnjica njezina rođenja

Eva Verona (1905. – 1996.) rođena je u tada austrougarskom Trstu. Klasičnu gimnaziju pohađala je u Zagrebu, potom diplomirala matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu i ubrzo se zaposlila u Sveučilišnoj knjižnici (danas NSK), gdje je radila do umirovljenja, a potom još nastavila predavati na studiju bibliotekarstva i informacijskih znanosti. Prva je u nas doktorirala iz područja knjižničarstva te je jedna od pokretačica strukovnoga Vjesnika bibliotekara Hrvatske i osnivačica Hrvatskog bibliotekarskog društva.

Doprinos Eve Verone iznimno je velik na raznim područjima organizacije i opisa knjižničnih zbirki. Najvažniji je svakako njezin angažman na izradi abecednog kataloga, što je osnovni katalog kojim se služimo pri pretrazi autora i naslova. IFLA (International Federation of Library Associations and Institutions) ju je pozvala kao priznatu stručnjakinju u skupinu koja je radila na međunarodnim principima abecednog kataloga, a također je unutar IFLE razvijala i standarde za bibliografski zapis ISBD. Bila je prva Europljanka koja je dobila nagradu Margaret Mann Citation in Cataloging & Classification koju dodjeljuje Američko knjižnična udruga ALA.

Po Pravilniku i priručniku za izradbu abecednih kataloga koji je sastavila Eva Verona i danas se radi u hrvatskim knjižnicama, a njezinim imenom nazvana je i nagrada za mlade inovativne knjižničare.

Shiyali Ramamrita Ranganathan (1892. – 1972.) stekao je diplomu iz matematike na sveučilištu u Madrasu te započeo svoju karijeru kao profesor, objavljujući članke mahom iz područja povijesti matematike. Sveučilište je tražilo nekoga tko će organizirati njihovu knjižnicu, za što je izabran Ranganathan. Njemu je pak ta osamljena pozicija bila nepodnošljiva i tražio je da ga se vrati na položaj predavača, pa je na kraju sklopljen dogovor da studira knjižničarstvo u Europi i po povratku odluči čime se želi baviti.

Tijekom studija na University College London nije bio osobito zainteresiran dok ga nisu privukli problemi klasifikacije. Držao je da Deweyev decimalni sustav ima propuste, a osobito da dobro ne opisuje indijsku književnu tradiciju a ni njihov način razmišljanja i znanstveni pristup, pa je počeo razvijati vlastitu klasifikacijsku shemu. U njezinu osmišljavanju navodno su ga nadahnule Meccano igračke koje su se sastavljale putem različitih kombinacija dijelova.

Ranganathanova klasifikacija poznata je kao Colon Clasification ili Klasifikacija s dvotočkom. Po tipu je fasetna klasifikacija, jer se svaka publikacija definira s nekoliko aspekata koji se potom kombiniraju i nadopunjuju. Važna je i stoga što je gostoljubiva, odnosno u nju se lako uključuju nove znanosti i discipline koje se pojavljuju jer se sve mogu opisati iz predloženih aspekata.

Ubačen gotovo preko vlastite volje u knjižničarstvo a i donekle se opirući tome, Ranganathan je postao priznati svjetski stručnjak, iznimno bitan za razvoj  te struke i dobitnik mnogih priznanja. Njegov rođendan danas se u Indiji slavi kao National Librarian Day.

Iako se Ranganathanova klasifikacija nije proširila osim u Indiji i djelomice u nekim akademskim i specijalnim bibliotekama, posvuda je prihvaćeno i često citirano njegovih pet zakona knjižničarstva koji bi trebali usmjeravati djelatnost svake knjižnice:

  1. Knjige su za korištenje
  2. Svakom korisniku njegova knjiga
  3. Svakoj knjizi njezin čitatelj
  4. Uštedite korisniku vrijeme
  5. Knjižnica je rastući organizam.

Konačno, zašto su neki matematičari bili dobri knjižničari i uopće privučeni tome području? Moglo bi se zaključiti da je na oba polja potrebna logika i sposobnost pri baratanju velikim skupovima podataka, kao i pri njihovoj organizaciji i uočavanju nekoga načela ili uzorka koji pomaže da se ti skupovi urede i dalje razvijaju, kombiniraju i nadograđuju.

Bez brige, ne znači da je u svakoj knjižnici potreban matematičar, ali istina je da su knjižnice uz pomoć matematičkoga promišljanja dobile modele i alate koji im pomažu da bolje funkcioniraju. (A.D.T.)

Nešto više:

Aleksandra Horvat: Eva Verona – A Library Career

www.bib.irb.hr/271131.verona-eng.pdf

Ravindra N. Sharma: S. R. Ranganathan - A Personal Tribute

https://www.jstor.org/stable/25540934

Arhiva