
Aaron Shikler, Slikareva žena, 1962.
Balthus, Katia čita, 1974.
Edward Hopper, Hotelska soba, 1931.
Tamara de Lempicka, Kizette u ružičastom, 1926.
Berthe Morissot, Žena s knjigom na livadi, 1873.
Mary Cassat, Žena koja čita, 1878.
Edouard Vuillard, Žena s knjigom, 1893.
Theodore Roussel, Model čita, 1886./87.
Hary Wilson Watrous, Samo dvije djevojke, 1915.
William Powell Frith (1819. - 1909.), Portret žene koja čita u pejzažu
Ramon Cassas, Dekadentna mladost, 1899.
Honore Daumier (časopis Charivari), Bračne radosti: „Baš me briga za vašu gđu Sand koja priječi ženama da krpaju hlače…“, 1839.
Karikatura iz časopisa Punch, U posudbenoj knjižnici, 1877.
Edouard John Mentha (1858. – 1915.), Djevojka u biblioteci
Heinrich von Rustige, Ljubavni roman, oko 1843.
Jean Frederic Schall (1752. – 1825.), Čitateljica romana
Joseph Wright of Derby, Djevojka čita a mladić viri iza njezinih leđa, oko 1761.
Antoine Vestier, Portret dame s knjigom, 1785.
Pietro Rotari, Mlada žena s knjigom, 1756. -1762.
Jan Lievens, Žena čita knjigu 1621. – 1623.
Nicolaes Maes, Drijemanje uz knjigu, oko 1656.
Bronzino, Portret Laure Battifferi, 1560.
Federico Barocci, Quintilia Fischieri, oko 1600.
Majstor Baroncelli portreta, Portret Marije Bonciani, 1489.
La Bible historiale, Guyart des Moulins, Sluškinja čita knjigu, oko 1470.
Fra Angelico, Navještenje, 1433. – 1434.
Boticcelli, Madonna del Magnificat, 1483.
Georges de la Tour, Magdalena uz svijeću, oko 1640.
Piero di Cosimo, Marija Magdalena s knjigom, 1490. -1495.
Elisabetta Sirani, Magdalena pokajnica, 1663.
Prikaz žene koja čita ili žene s knjigom u ruci jedna je od čestih tema u zapadnoj umjetnosti. Osobito je zastupljena od druge polovine 18. i tijekom 19. stoljeća, nakon pojave jeftinijeg tiska, širenja pismenosti, sve većeg broja posudbenih biblioteka i zabavnih romana i sve više vremena za dokolicu.
Čitanje je za žene bilo svojevrstan oblik emancipacije i osvajanja vlastitoga prostora. Knjige su postale dostupne svim društvenim slojevima, pa je bilo i mišljenja da to žene odvlači od njihovih dužnosti, a da ih zabavni romani navode na neprilične ideje i misli. Prikazi s knjigom u budoaru katkad mogu sugerirati da je knjiga vražji izazov. U novinama se objavljuju satirične karikature o ženama koje čitaju, ponekad pomalo zlobne , a negdje uz (pod)smijeh sa simpatijom.
Ipak, portreti žena zadubljenih u knjigu postaju sve mnogobrojniji, osobito u razdoblju impresionizma, a pojedini autori motivu se vraćaju vrlo često – Matisse, Vuillard, Bonnard, Berthe Morissot, Mary Cassatt, Renoir, Edward Hopper… Ženski akt čitanja predstavljen je u svim skalama između Barthesovog plaisir (zadovoljstva) i jouissance (užitka). Mogu to biti slike potpune opuštenosti, skriveni pogled u intimu, gotovo idealizirani moment sklada i mira, sanjarenje uz štivo ili trenutak koncentrirane pažnje, potencirana izoliranost i samoća ili dijeljenje zajedničkog zadovoljstva. Može otvoriti pogled u uznemirujući i zabranjeni svijet (Balthus) ili čitateljica može izazivati uljeza koji bi u njega htio proniknuti.
Prije modernih vremena portreti s knjigom bili su mahom rezervirani za učene žene. U manuskriptima su prikazane redovnice koje rade na prijepisima i iluminaciji, ali prikazuju se i žene koje su bile poznate po svome literarnom doprinosu: Hildegarda iz Bingena, Katarina Pisanska, Marie de France, Heloise... Knjiga zna biti uključena i u prikaze sv. Ane koja podučava Djevicu Mariju, no također postoje i prizori iz svakodnevnog života u kojima se vidi da žene čitaju.
Tijekom renesanse portret s knjigom postaje uobičajen. Knjiga se ponosno pokazuje kao vlastito postignuće (Bronzinov portret pjesnikinje Laure Battiferri), ali postaje i pokazatelj posvećenosti meditativnom životu i učenju, a također i statusni simbol, jer su knjige bile skupe i raskošno urešenih korica, što si nisu svi mogli priuštiti. U nizozemskom slikarstvu čest je prikaz starijih žena koje čitaju, što ima simboličko značenje – kao poziv na poniznost i pobožnost i ujedno opomena zbog zanemarivanja dužnosti i Božjih zapovijedi.
Dvije se žene kroz povijest slikarstva redovito prikazuju s knjigom. Još od srednjovjekovnih iluminacija Bogorodica se u prizorima navještenja predstavlja za stalkom za čitanje ili s knjigom u krilu. Njezin položaj i odgovor kod dočeka anđela su submisivni: „Neka mi bude po tvojoj riječi“, a knjiga kao zapisana Božja riječ to bi trebala naglasiti. U prikazima s malim Isusom također se može pojaviti knjiga, no i tu je Marija obično vođena rukom ili pogledom djeteta.
Druga žena uz knjigu je Marija Magdalena, gdje je knjiga znak njezina okretanja pokajanju i meditaciji. Kako se u tom liku spojilo više osoba iz Biblije, pojedini će autori Magdalenu prikazati kao učenu i otmjenu, lijepo odjevenu gospu, a drugi će se više usmjeriti na njezin pustinjački život, pa je svojevrstan ženski pandan sv. Jeronimu (jedan od vjerojatno najljepših prikaza je onaj Georgesa de la Toura). Magdalena se često prikazuje poluodjevena, što je s jedne strane asocijacija na njezinu raspusnu prošlost, a s druge pripada u isposnički život (haljine su odbačene ili su isparane u prnje). No gotovo nikad nije predstavljena kao iscrpljena pustinjakinja, već kao lijepa naga žena, osobito od razdoblja baroka nadalje. To znade stvoriti neobičan kontrast između još uvijek zavodljive i nježne vanjštine i isposničkog ambijenta i meditativne posvećenosti.
Prikazi žena s knjigom su raznoliki i rasprostranjeni i ne mogu se ovdje nabrojati sve inačice, no moglo bi se reći da je začudno i zadivljujuće koliko su žene s knjigom intrigirale muški pogled. Nešto više o tome možete pročitati na sljedećoj poveznici:
https://www.jstor.org/stable/4137395
Men Reading Women Reading: Interpreting Images of Women Readers
James Conlon
Frontiers: A Journal of Women Studies, Vol. 26, No. 2 (2005), pp. 37-58 (22 pages)
Za daljnje istraživanje:
https://www.jstor.org/stable/20107308
Painted Readers, Narrative Regress
Garrett Stewart
Narrative, Vol. 11, No. 2 (May, 2003), pp. 125-176 (52 pages)
Ovaj sadržaj služi za potrebe nastave na ALU. Da biste ga vidjeli, morate unijeti korisničko ime i lozinku:
| LITERATURA |
Knjižnica ALU priključila se programskom paketu Aleph kojim su obuhvaćene mnoge knjižnice i znanstvene ustanove te Nacionalna i sveučilišna knjižnica.
Knjige se u sustav unose po redoslijedu prioriteta. Unesene jedinice možete provjeriti na:
| ALU ONLINE KATALOG |
Kako unos građe još traje, molimo korisnike da se za konkretne upite obrate knjižničaru.
Knjižnica posjeduje preko 18 000 evidentiranih primjeraka knjižne građe.
Dio specijalističke građe, odnosno one koja je potrebna u svakodnevnoj nastavi, nalazi se u trajnoj posudbi na pojedinim Odsjecima ili Katedrama.
Raspored građe dijelom slijedi standardnu knjižničnu klasifikaciju, a dijelom je prilagođen tako da korisnicima omogući lakšu pretragu.
Građa je generalno grupirana po sljedećim područjima: